24 apr ONO NEŠTO MEĐU LJUDIMA

Ti ne znaš..
i ja sam nekad imala lik
morske soli na vratu
na ruci žig
da sam možda jevrej
i razlog ratu

Poštedi me odnosa žene i puške
kakve veze imam sa tim?
Ti ne znaš
u mojoj su ulici vrištala djeca
sa krvavim smijehom od trešanja
i njihovi krici su rađali sreću
u sivom pijesku pod nogama

Na gradskom trgu linč!
Protesti!
Predlaganja!

Neko se sinoć ubio zbog struje
Nekom su sahranili brata

Ti ne znaš
u svemu ovom kako slučajnost
odabire puteve
da se smrt desi

Između kapije mog i tuđeg dvorišta
cvile dani koji se ne čuju

Koliko ću živjeti?

-Ah… ništa koliko već nisam živjela

Ti ne znaš razdaljinu
od nepoznatog do potpuno mrtvog
i sklapaš oči pred mojim likom

A u mojoj su ulici vrištala djeca..

Ne imati ništa je velika prednost
u odnosu na strah da sve izgubiš

I ja sam nekad imala oči
i mislila da vidim svijet
koji me poznaje bez da u njemu bivam
A ne znam da jesam ono
za šta me krive

Ti ne znaš ništa o tome
kad se isti vidici sretnu
koliko se zapravo drugačije vidi
ono nešto među ljudima
što truli

Autorka: Svetlana Pejić

Fotografija: weheartit.com