Obećavaš?

– Je l’ bi me još volela?
– Znaš da bih. Zašto me to pitaš?
– Ne znam, onako. Palo mi na pamet.
– A ti mene?
– Ja tebe već volim, znaš.
– Kada bi češće to izgovarao, možda bih bila svesnija.
– Nije ljubav da se govori, već da se voli. Reči je materijalizuju, pojednostave, uklone onu neobjašnjivu magiju. A onda dosadi, postane zamenljiva, određuje joj se cena, jer više ne vredi.
– Kako pragmatičar toliko o iracionalnoj stvari zna?
– Znam, jer je realnija nego što možeš da zamisliš, maštalice.
– Ma daj, još ću pomisliti da ti maštaš više od mene.
– Nemam ja šta da maštam, kad si pored mene.
– ‘Ajde spavaj, pusti sad to.
– Hoću, ako mi obećaš, da ćeš svakog jutra odlaziti iz mog zagrljaja, samo da bi se uveče vratila.
– Znaš da ne verujem u obećanja, i trajnost date reči.
– Znam, zato ću ti svake večeri tražiti da mi iznova obećaš.

Autorka: Dragana Marković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.