Obećanje

Uvek kada je pričao o nama koristio je buduće vreme.

Govorio je kako možemo sve, dok je moja ruka u njegovoj ruci.

Brisao mi je svaku granicu koju bih postavila, uz jak argument kako granica ne postoji.

Naučio me je kako da osetim nečiji dodir, a da me taj neko ne dodirne.

Ćutao je sa mnom kad meni nije bilo do priče.

Gestikulacija tela bila mu je intenzivna i jaka, kao i sam karakter.

Bio je jedan od onih „jednom u životu“ muškaraca.

Znaš…

Biće novembarski dana kada ću kasniti na fakultet.

Biću zaglavnjena na semaforu.

Tada ću te pozvati i reći da još više mrzim novembar.

Biće dana kada ćemo krojiti dane za sećanja.

Biće dana kada ćemo da dobijemo na vremenu.

Seti se…

Obećao si da ćes uvek da budeš tu, čak i kad nisi.

Obećao si mi Barselonu, a tamo se ne ide sa svakim.

Obećao si mi da neće biti rastanaka, tužnih lica i dosadnih pesmi, a ja sam tebi zauzvrat obećala ljubav.

Obećao si mi stari gramofon iz osamdesetih, i ploču Gansa.

Obećao si mi sebe – meni.

 

“Znaš kada je Norman Vincent devedesete godine rekao ‘obećanje i kore na kolačima se prave kako bi se prekršile’?”

„Duguješ mi da mu tu predrasudu ubijemo.“

„Kako?“

„Ispuni mi obećanje.“

Autorka: Kristina Stojanović

Fotografija: weheartit.com

obecanje.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.