21 jun O veri
sopstvenu karmu,
a ja u neku svoju
anarhiju.
Bića sa drugih planeta
su sveprisutna.
Veruješ u prostranstva
i svemire,
kažeš da veruješ u mene.
Oh dragi,
ja sam ničija religija,
tek ruševina hrama.
Verujem u dva nagona
sudbinokrojača,
iz dana u dan
u njih se uplićem.
Kažeš: „Verujem u ljubav.“
„Verujem u nas!“
Šah-mat.
Dok se slika ne zamuti.
Zaista verujem,
celim srcem
ove bezbožnice.
Verujem i da tri zvezde
ponosito nose imena
koja sam im dala.
Verujem da raspliću
tanke konce
med zrakaste prste.
Ti ne veruješ u sudbinu,
ja verujem da su ciljevi put.
Hajde da tražimo
ćup na kraju duge!
Hajde da ti pevam
o dva dela celovitosti.
Hajde me vrati u
onu noć na terasi
koja gleda na samostan,
hajde da gledamo iskre
istog komadića neba,
jer ko zna zašto je to dobro
i iz kog cilja beže
naši prepleteni putevi.
Autorka: Emilija Deljanin
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.