O veri

Veruješ u neku

sopstvenu karmu,

a ja u neku svoju

anarhiju.

Bića sa drugih planeta

su sveprisutna.

Veruješ u prostranstva

i svemire,

kažeš da veruješ u mene.

Oh dragi,

ja sam ničija religija,

tek ruševina hrama.

Verujem u dva nagona

sudbinokrojača,

iz dana u dan

u njih se uplićem.

Kažeš: „Verujem u ljubav.“

„Verujem u nas!“

Šah-mat.

Dok se slika ne zamuti.

Zaista verujem,

celim srcem

ove bezbožnice.

Verujem i da tri zvezde

ponosito nose imena

koja sam im dala.

Verujem da raspliću

tanke konce

med zrakaste prste.

Ti ne veruješ u sudbinu,

ja verujem da su ciljevi put.

Hajde da tražimo

ćup na kraju duge!

Hajde da ti pevam

o dva dela celovitosti.

Hajde me vrati u

onu noć na terasi

koja gleda na samostan,

hajde da gledamo iskre

istog komadića neba,

jer ko zna zašto je to dobro

i iz kog cilja beže

naši prepleteni putevi.

Autorka: Emilija Deljanin

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.