Noć kada smo jurili mesec

Nigde ja sa tobom nisam bila.
Ni na onom oblaku,
koji je tvrdoglavo celog popodneva,
lebdeo ispred sunca.
Istim tempom,
i u istom smeru.
Ne praveći,
ni najmanji raskorak.
Kao da je pokušavao da se sprži,
dok je srkao vlagu iz vazduha.
Ni na onoj obali.
Kada se otisnuo,
oronuli ribarski čamac.
Nismo ga gledali na sredini ušća,
dok se nizvodno,
približavao velikoj reci,
da se u nju trajno usidri.
Trajnije,
od svih naših pokušaja,
da stvorimo trajnost,
bilo kojeg trenutka.
Ni u onoj noći,
dok smo brojali zvezde,
unazad.
Tvojih hiljadu i nešto,
je brže proletelo,
od one moje jedne,
koja se ušunjala u tvoje oko.
Nismo bili ni onog jutra.
Kada se sunce probudilo posle nas,
jer smo mu obećali,
da ćemo naviti budilnik.
A ti si uobičajeno zaboravio sat.
Ja moje vreme,
nisam merila časovnicima,
već svitanjima i sumracima.
Tu noć nisi jurio mesec sa mnom, samoveren u svoju strategiju,
da ćemo ga sigurno uhvatiti,
ako budemo trčali
u različitim smerovima.
Izgleda da smo se te noći,
izgubili u našim strategijama.
Još jurimo ka kraju,
na koji će pasti mesec.

Autorka: Dragana Marković

Fotografija: Dragana Marković

noc.kada.smo.jurili.mesec.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.