negde drugde

Nisi fer

video sam te sinoć
smejala si se
izgledala srećno
želeo sam da ti priđem
i izbrišem svaki osmeh sa usana
odakle ti pravo
da se njima smešiš
i odaješ tajne
delove sebe koje samo ja znam
stajao sam tamo
i gledao te
onako malu
među njima
i baš si mi zafalila
da budeš onako moja
kako samo ti znaš
i znam da si me videla
i znam da si se pravila da nisi
i to je sasvim u redu
bocka, ali je u redu
i lupao sam glavu u nevidljivi zid
i pitao se zašto mi smeta što me
nisi pogledala niti jednom
i nasmešila mi se
ili me zagrlila kao dete
ali sam stajao tamo naslonjen
i povremeno proveravao
da li i dalje stojiš na istom mestu
i jesi bila
i dalje si se smejala
čuo sam kikot
onaj tvoj dečiji
i ja sam krenuo da se smejem
i da te gledam, i gledam, i gledam
nadao sam se da ćeš se makar jednom okrenuti
i jesi
ili mi se učinilo
zazvonio ti je telefon
neki on te je zvao
i pričala si o divnoj večeri
i kako se lepo provodiš
i govorila si da mu da ti nedostaje
baš tu
sa tobom
ali tad si pogledala u mene
i više nisam bio siguran
kome pričaš
ali si mu rekla da ćete se videti kasnije
i da jedva čekaš
i da nosiš ono što voli
i dalje si gledala u mene
a ja nisam mogao da prestanem da te posmatram
morao sam da čujem
kome ideš
zašto
prošla si pored mene
vetar je duvao
osetio sam tvoj omiljeni parfem
setio se da voliš da mirišeš na njega
kako si jednom rekla
baš ide uz tebe
kosa ti isto miriše na njega
sad mi je taj parfem u nosu
i mrzim to što će on mirisati tu tvoju čupavu kosu
tebe
setio sam se kako kada si otišla od mene
cela soba je mirisala satima na tebe
i navukao sam se na tvoj miris
a sada će neko drugi te udisati
i mrzeo sam to
i mrzeo sam vas dvoje
i mrzeo to što će znati (ili već zna)
raspored mladeža na leđema
jednom sam iscrtavao sazvežđa na tvojim leđima
jednom
a sad će on naučiti
sve ono što ja pokušavam da zaboravim
i kako izgledaš kada si tužna
i kako se uzvrpoljiš kada ne želiš da se noć završi
i kako jako zagrliš kada se u snu uplašiš
i kako voliš jutarnju kafu da piješ
naga na prozoru
ne obazirujući se na komšije
voliš kada te posmatraju
kako se postidiš zbog neke gluposti
kako voliš kada si pripita
kako ne umeš da zakopčaš onu zelenu haljinu na tufne
koju sada nosiš
i koju će verovatno on skidati
ja je baš volim
ali sada mi se čini da počinjem da je ne volim
zašto mu daješ
ono što je moje
pitam se da li si uopšte ikada bila moja
ili sam to sve umislio
znaš, pre par dana
sam šetao sam pored reke
video zalazak sunca, boje razlivene po nebu
i setio se tebe
jer ti je kosa boje zlata
hteo sam da te pozovem
znao sam da se nećeš javiti
ali sam čuo glas, tvoj glas u mom uhu
kao da stojiš tu
bio sam sam
sada, ovde,večeras
stojim i gledam te
i ne želim da odeš njemu
a znam da hoćeš
možda meni u inat
i svakome ko te je povredio
dakle, meni u inat
evo, pozdravljaš se sa prijateljima
„ne, nemoj otići kod njega“ , mislim
želim reći „ostani ovde, sa mnom“
ćutim
moraš proći pored mene
ćutim
gledam te
dok prolaziš
držiš oči pravo
trudiš se da ne poklekneš
pogledaš u stranu, meni u oči
ćutim
prolaziš pored mene
mogu da te dodirnem
ne mičem se
prolaziš
parfem juri za tobom
ostaje u vazduhu
moje oči te prate
nema te
parfem je i dalje tu
ja shvatam da želim tebe
ne nju
možda ćeš večeras,
baš večeras shvatiti
i ti shvatiti da želiš mene
a ne nekog njega
kome ideš
želim da te pratim
da vas vidim
da vidim kako ga grliš,ljubiš
da li ti makar malo nedostajem
pomišljam na tvoje oči
dok si pričala sa njim
a mene gledala
jebiga
želim te

Autorka: Tamara Petković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.