Nisi burek.

Ovog maja, umesto da šetam plavu haljinu i plave starke kroz park, ušuškala sam se u crveno ćebe sa rukavima, zagrizla princes-krofnu i slušala kako pada kiša, puštajući misli da lebde kroz sobu i lepe se za redove koji su se smenjivali na ekranu.

Naletela sam sasvim slučajno na jedan od svojih prvih blogerskih poduhvata. Rekla sam tada da smo svi mi pomalo Milica. Slatko sam se ismejala nespretno ispisanim redovima. Slatko sam se ismejala svojoj naivnosti i toj detinjastoj želji da se na neki način dopadnem svima. Slatko sam se ismejala činjenici da se samoj sebi iz tog perioda ipak nisam previše dopala.

U međuvremenu, iskreno, ne znam kada je prestalo da me dotiče sve to –kako me neko vidi, i šta će reći ujna, strina, ujnina strina i strina ujnine strine. Iskreno, prestala sam da shvatam zašto me je to ikad i doticalo, kad sam odavno svesna da je ljudima uvek bilo lakše da zavire u tuđe dvorište. Da pokvare tuđu igračku. Da šutnu tuđeg psa. Da izgaze tuđi ružičnjak.

Je l’ planiraš ti da završiš taj fakultet? Koje ti je to pivo po redu?

Je l’ ti onaj ortak gej? Je l’ ti dečko narkoman?

Nešto si se ubucila, da nisi možda, ovaj,hehe?

I sve ih zanima jesi li dobro. I svi će likovati ako nisi. Pitaće te moguće i nemoguće dok ne nađu slabu tačku. Skakaće, gaziće, igraće po tvom promašaju, a sve uz sažaljiv osmeh tobože pun saosećanja. A ti treba da se trudiš da im se svidiš. Stvarno?

nisi-burek-blacksheep.rs

– Ti nekako baš umeš sa ljudima. Šteta što ih ne voliš. – često ponovi mama.

Zapravo, poput Kinaskog, ja zaista ne mrzim ljude. Nemam ja kapacitet za tu emociju. Čuvam se za dobre stvari. Kao Kinaski, ja samo ponekad više volim kad ljudi nisu tu. Pogotovo ovi, zabrinuti i saosećajni. Ponekad mi je draže da sama sedim na obali, jedem eurokrem, slušam Peperse, i ne mislim o njima. Samo dišem.

Znaš, ne treba meni četa da me tapše po ramenu kad je sve super, čekajući da se spopetljam. Ne treba meni četa ni kad mi se plače. Na prste mogu da prebrojim osobe pred kojima mogu da plačem. Na prste mogu da prebrojim osobe koje će me od srca nasmejati. I ne treba mi ništa više od toga. Jer sa njima nema maski. Jer sam sa njima ja zaista ja. Jer se oni najbolje snalaze sa onim mojim stranama sa kojim često ni sama ne umem da izađem na kraj. Jer oni najlakše bude najbolje u meni.

Znaš… Isuviše je lako predstaviti se kao ono što nisi.

Za promenu, probaj da bez zadrške budeš ono što jesi.

Jer, što bi rekao neko mudriji od mene…

Svakako nikad nećeš moći da se dopadneš svima.

Nisi burek.

Autorka: Milica Stanisavljević

Fotografija: Marijana Stanisavljević

1 Komentar
  • Pingback:Kreativni haos sa planerom u torbu -
    Objavljeno 08:47h, 21 maja

    […] načisto, ali To je samo trenutak kad ono Nešto kao patiš, a Nisi burek nego Mnogo više od toga. Ne zamjerite joj jer ju je upravo ošamutila Super seksi […]