NIJEMA SLOVA

 

Nikada ti nisam rekao

Da mirišeš na cvjetna polja

Proljećnjeg jutra;

Da sam tog dana

Pred tobom stajao slijep i nijem,

I da su se sve riječi

Zaključale u pupoljak beščulnog dodira.

 

Nikada ti nisam rekao

Da sam rođen na rubu sna,

I da sam dlan na ramenu čekao.

 

Nikada ti nisam rekao

Da sam sastavljen od

Izgrebanih kockica

Čemera i slada;

I da, katkada,

S komadom ponekim,

Odleti pokoja ptica.

 

Neko će već da pokupi ostatke

U nemarnom vihoru,

Posloži preostale fragmente,

I tupo da gleda

U nejasnu sliku.

Bez sjaja u oku.

 

Autor: Mladen Đurić

Fotografije: pinterst.com

Nema komentara

Ostavi komentar