24 feb NIJEMA SLOVA
Nikada ti nisam rekao
Da mirišeš na cvjetna polja
Proljećnjeg jutra;
Da sam tog dana
Pred tobom stajao slijep i nijem,
I da su se sve riječi
Zaključale u pupoljak beščulnog dodira.
Nikada ti nisam rekao
Da sam rođen na rubu sna,
I da sam dlan na ramenu čekao.
Nikada ti nisam rekao
Da sam sastavljen od
Izgrebanih kockica
Čemera i slada;
I da, katkada,
S komadom ponekim,
Odleti pokoja ptica.
Neko će već da pokupi ostatke
U nemarnom vihoru,
Posloži preostale fragmente,
I tupo da gleda
U nejasnu sliku.
Bez sjaja u oku.
Autor: Mladen Đurić
Fotografije: pinterst.com
Nema komentara