Nestajem

nema me bez tebe
ne sanjam više
ne dišem i polako nestajem
previše pušim i premalo spavam
ja nisam ja
samo obrisi su ostali
senka mene
ružna sam
i prazna bez tebe
umorna sam od pretvaranja
da sam srećna
ali kad svi odu
vidim istinu
svet staje i sve nestaje
kad od mene odlaziš
a onda grlim čaršave
i upijam tvoje mirise
zar ne vidiš koliko je loše
ova ljubav samo mene ubija
a ljubav ne bi trebalo to da radi
i zato mislim da ću večno
ostati sama
jer si duboko u meni
i mrzim te
i volim te
slomio si me
među prstima
razboleo si me
a ja se držim za tebe
ako me pustiš, potonuću
i nestaću
a previše me dugo puštaš
i plaši me taj konačni pad
da, bolesna sam
ali ti to ne vidiš
kada si pored mene
i ne vidiš slomljenost
kad odlaziš
želim da vrištim
dok spavaš tu do mene
jer znam da ne mariš
ali se to moja duša cepa
srce se lomi na milion parčića
a onda zaćutim
jer si tu
ali znam da ću vrištati
kada odeš
ne znaš da si kiša
koja upravo počinje
istrčavam na ulicu
i vrištim
„molim te, vrati se“
i puštam da me kvasi
i zamišljam tebe
ali čini se da je prekasno
nestao si
a sa sobom poneo sve
zaprljao si sve moje pesme
jer si u svakoj
iako znam da ih ne čitaš
i da ne mariš za mene
za nas niti večnost
a stalno mi se vraćaš

 

Autorka: Tamara Petković

Fotografija: weheartit.com

 

Nema komentara

Ostavi komentar