(Ne)odustajanje


Gledao je kako neki klinac stoji ispred ulaza u zgradu i nikako da se odluči da pozvoni. Uznemiravalo ga je to njegovo vrpoljenje i besmislena neodlučnost. Morao je nešto da uradi. Bacio je opušak kroz prozor. Uzeo je polupraznu kantu za smeće i krenuo iz stana.

Kretao se ni nalik čoveku od pedeset godina. Glava mu je bila podignuta, nos primetno isturen, pogled prav i oštar, a ruke snažne i pomalo nezgrapno duge u odnosu na telo. Bacio je stari vojnički kaput na ramena i izašao. Polako je silazio niz stepenice, kao da se plašio da će samo jedan nagli potez pokrenuti staru buku. Pritisnuo je otključavanje, pogledao u momka i brzo produžio u nadi da će ga tako rešiti muke i da će sluđeni konačno ući u zgradu. Momak je samo zalupio vratima i nastavio da se vrti u krug kao pas kada juri svoj rep.

U prvi mah, mladić se skamenio kad ga je video. Znao ga je od pre. Govorkalo se da je bio na Kosovu i da od tada matori nije sav svoj, pa je verovao da je najpametnije da mu se skloni s puta. A matori se nakezio od umnjaka do umnjaka kada je shvatio da sluđeni ide kod one male s trećeg. Njihov ponovni susret bio je identičan, hladan, bez pogleda.

neodustajanje-blacksheep.rs

Čovek se popeo na drugi sprat. Mrzeo je liftove, previše su bučni, a i često se zaglavljuju, a to je opet buka i bespomoćnost. Otključao je stan i pomislio kako je besmislena ta navika zaključavanja, jer to njemu više nije bilo potrebno.

U stanu je imao krevet za jednu osobu, nalik na vojnički, sto sa dve stolice, televizor na podu, radni sto i fotelju koja je ponajviše služila za odlaganje stvari. Imao je i ženu, nekada..imao je i decu, a sada ih ima samo sredom i petkom, jer je sud odlučio da ga se tih dana neće plašiti. Imao je i komšije, ali oni više ništa nisu razumeli. Imao je i jedan ormar i u njemu nerazduženo oružje. Imao je i petlje da sve to okonča. Imao je i mišićavu ruku koja je podigla kilogram čelika i uperila ga u slepoočnicu. Imao je i predstavu o otrcanosti svega toga i nakaznom prizoru nakon. Imao je i haos u glavi, haos u stanu, haos u životu, na ulici, na poslu..bez posla, bez dece, bez nje, bez kuće, bez stvari, bez svega što je voleo. Bez dostojanstva. Stisnuo je zube i…… prokleti zvuk interfona se baš u tom trenutku čuo. Tada se setio da ima i onog malog koji je i dalje disao duboko i pričao sam sa sobom tu ispred zgade. Pustio je glupandera da uđe, jer je očigledno promašio dugme. Istrčao je do prozora i video klinca kako namešta košulju, zatim patike i ulazi u zgradu. Nasmešio se od umnjaka do umnjaka.

Autorka: Sanja Janković          

Fotografije: love for all seasons

Nema komentara

Ostavi komentar