Nekad poželim da sam pas

Danas sam izgubio prijatelja.

Umeo je da sluša bolje

Od bilo kog stvora

Na dve noge.

Imao sam 10 godina

I nimalo svesti

O svetu

Išao sam ka kući

Nešto crno motalo se oko noge

Jedva da se videlo

Otvorio sam kapiju

I pustio ga.

Bio je crn

Imao je ludački pogled

Isti onaj koji imam

Svako jutro

Kada se suočavam

Sa ogledalom.

Danas sam izgubio prijatelja.

Nekoga ko je sećao

Na detinjstvo.

Povratak iz škole

Njegovo čekanje na kapiji

Šapa spremna na pozdrav.

Nekad poželim da sam pas

Samo bih spustio glavu

Na nečije noge

nastajala bi večnost.

Danas se osećam tako

Imam 4 noge i rep

Nem sam

Slušam glasove

nikako da zacvilim.

Vraćam se u svoje telo

I još uvek ne razumem ljude.

Nekad poželim da sam pas

Da vidim nebo

Da ne tražim u svemu smisao

Da me ne živciraju stvorovi

Koji samo umeju da govore.

Od sada samo slušam

I lajem na svaku glupost

koja me nervira.

Danas sam izgubio prijatelja.

Bio je crn

Kao dani koji slede.

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: tumblr.com

kirilov-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.