10 dec NEGDJE IZMEĐU PRINCIPA I TEPANJA

Dosta je bilo priče o principima.

Mazljivo k’o pekmez…

I budala bi shvatila,

najbolje je da svatko ostane pri svojima.

U tuđe bačve baruta

ne zabadam pojmove

svojih nanišanjenih potreba.

Osušilo mi se grlo od tepanja.

Vračam se prkosno

na švrljanja između redova

i urlanja njemih strofa bunta;

‘vjetar se vezat ne može’

kaže ona ljubavna…

Greška od starta,

ne vjeruj ljubavnima…

Uvijek imaju slabu točku

negdje između principa i tepanja.

Budi uragan. Zajebi stih

ispucanih promašaja.

Bit ću munja. Svjetlosno trenutna

močnost nevidljivih meta

vlastitih savršenstava.

Čangrizavi kompleks

maloumnog dvoličja

nakratko me izbacio iz takta,

u vrijeme najsunčanijeg razdoblja

mojih inspiracija.

Jebi ga. Vračam opet pogled

misterije neugasivog pucnja.

Meta bez principa.

Nišani ne trebaju tepanja.

Onda budimo par i u olujama

nenadjebivog stapanja

unikatnosti vlastitih municija.

Nitko nas neće vezat.

I ovo nije pjesma ljubavna.

Autorka: Antonia Kralj

Fotografija: favim.com