negde drugde

Negde drugde, neka druga ja

Negde drugde, neka druga ja penje se na Kilimandžaro i jede jabuke za užinu. U pletenoj korpi čuva dnevnike i putopise s drugog kraja sveta. Videla je čuda. Zna kako se zove svaka koščica u telu žirafe i slona. Ne pije kafu ili baš retko.

Negde drugde, neka druga ja vodi turističke ture kroz Pariz. Svakog dana obilazi Luvr i francuski zna k’o srpski. Na Monmartru ćaska sa uličnim slikarima i čita Zolu.Stalno je u gužvi. Ponekad plače kad se sumrak uvuče u njen stan.

Negde drugde, neka druga ja u Bremenu čita deci „Bremenske muzikante“ na srpskom. Uverava ih da ćirilica nije teška i da nema lepšeg pisma na svetu. Nedeljom peče pitu i pravi musaku za ručak. Kafu uporno kuva na „turski način“.

Negde drugde, neka druga ja otvara stare sveske iz gimnazije i smeje se svakoj numerisanoj strani. Do polovine sveske iz biologije su arapski, od polovine rimski brojevi. Definicije su zaokružene crvenom bojom. Na poslednjoj strani piše: petica za kraj. Dok se seća školskih klupa pije čaj za smirenje. Nije uopšte uznemirena.

Negde drugde, neka druga ja ima 16 godina više i strepi od 50. rođendana. Pita se da li je išta stvarno postigla u životu. Živi sama, ali ipak uporno svake subote vuče torbu sa točkićima do lokalne pijace i nazad. Naježi se svaki put kad je komšinica pita: Ideš na pijac, a?

Negde drugde, neka druga ja čita danima u gradskoj biblioteci. Pije kafu iz aparata i dok traži knjige koje će odneti kući svaku do pola pročita u crvenoj fotelji pored prozora što gleda na Kalemegdan. „Gospođo, zašto ne prošetate, lep je dan?“ pita je bibliotekar u drugoj smeni. Ona klimne glavom i kaže: „Sad ću, sad ću, samo još ovo da…“, ali nikad ne izađe pre nego što padne mrak.

Negde drugde, neka druga ja sluša Azru uživo i misli kako je poezija konačno ušla u muziku. Skače od sreće kad joj ujak iz Austrije donese pravi vokmen. Onda ne mora više “da gasi te drekavce”. Pakuje ranac svakog dana da se odseli u Portugal, Katmandu, gde bilo samo da nije u Beogradu u tom malom zagušljivom stanu.

Negde drugde, neka druga ja svira flautu, na posao se vozi metroom, a vikendom šeta Šenbrunom. I ona misli: nekad davno, ova ista ja šetala je istim ovim parkom. To joj je bila kuća.

Pa se nasmeši toj ideji i ubrza korak ka kapiji i stanu.

Negde drugde, neka druga ja krije se među koricama Dikensovog romana. Pogađaju je nepravda i beda, pa deli i ono malo što ima svima koje zatraže. Postavu kaputa su joj izgrizli moljci, ali i bez tih rupa, sreća se u njemu ne zadržava.

Negde drugde, neka druga ja radi u velikoj perionici veša u podrumu nekog hotela. Mašta da je svetska putnica, da se penje na Kilimandžaro ili obilazi Evropu vozom. Da je negde drugde, da je neka druga.

Negde drugde, neka druga ja isto ovako tebe oseća. Misli na tebe do utrnulosti srca. Čak i ako te još nije srela zna da bi uvek bila ona što je baš na tom mestu, ta ista što s tobom sedi.
Nigde drugde.
Niko drugi.

Autorka: Srbijanka Stanković

4 Komentara
  • Zorica Prent ex Perović
    Objavljeno 18:54h, 02 juna Odgovori

    А, баш овде, док читам ову причу враћам се путевима, пругама, аеродромима у далеки свет који мами и зове. и, сетим се, ближећи се крају приче, колико је примамљив док о њему пишемо и маштамо. Кад га видимо и упознамо остану нам у сећању само људи са којима смо га откривали. Све остало лако изгугламо и познамо на старим разгледницама добијеним од оних који су их поносно слали. Далеки свет је неупоредиво лепши док га сањамо и о њему пишемо. Најлепши је кад га нека друга ја исприча својим сликама. Хвала Србијанки за моја и туђа сећања која је опесмила.

  • Аска
    Objavljeno 16:52h, 26 juna Odgovori

    Зорице моја, ти си мени једна француска песма у мојој дневној соби са Лазаром у крилу!

  • Nina
    Objavljeno 22:38h, 04 avgusta Odgovori

    Divno, poucno, radosno ❤️

  • Pingback:Blacksheep.rs | Previše ozbiljno shvataš život, znaš?
    Objavljeno 14:51h, 14 septembra Odgovori

    […] Gledala je sve te odrasle ljude i činilo joj se da u svakom od njih i dalje postoji onaj isti srednjoškolac, ista nadanja, ista mladost, a da je samo ona nestala u vrtlogu neuspelog života. Kao da je je bila negde drugde, neka druga. […]

Ostavi komentar