16 jan Ne očekuj!
Ne očekuj!
Besmrtnost od mene na dar,
Ovekovečenost u vidu stihova.
Ne očekuj!
Svoje mane okićene metaforama,
I da svetu podvalim ono: „.. Srećno do kraja života!“
Ne očekuj!
Da trgujem sopstvenim osećanjima,
U umetničkim krugovima.
Ne priželjkuj!
Ne traži od mene!
Da od faličnog princa, nastane poezija.
Počinila bih svetogrđe,
i kao žena i kao umetnica,
Kad bih te u rimama zarobila.
Ne traži, da zalud traćim maštanja,
Tamo gde je jedna reč dovoljna.
Ljubav!
(Slobodna i neobjašnjiva).
Autorka: Aleksandra Marković
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.