Ne očekuj!

Ne očekuj!
Besmrtnost od mene na dar,
Ovekovečenost u vidu stihova.

Ne očekuj!
Svoje mane okićene metaforama,
I da svetu podvalim ono: „.. Srećno do kraja života!“

Ne očekuj!
Da trgujem sopstvenim osećanjima,
U umetničkim krugovima.

Ne priželjkuj!
Ne traži od mene!
Da od faličnog princa, nastane poezija.

Počinila bih svetogrđe,
i kao žena i kao umetnica,
Kad bih te u rimama zarobila.

Ne traži, da zalud traćim maštanja,
Tamo gde je jedna reč dovoljna.
Ljubav!
(Slobodna i neobjašnjiva).

Autorka: Aleksandra Marković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.