Nazvao sam te

Nazvao sam te more, a bila si obala,

sa koje nikada nisam isplivao,

zauvek toneći među tvojim usnama,

u koje nisam zakoračio.

Nazvao sam te proleće, a bila si cvet,

koji nikada neću ubrati,

kad mirisao mi je čitav svet,

utopljen kapima martovske studeni.

Nazvao sam te sunce, a zraci su bili,

ruke koje su gazile po liniji života,

plesom noćnih kiša prsti su brodili,

ostavljajući tragove u rekama mojih dlanova.

Nazvao sam te pesmo, a bila si stih,

razliven u svakom sumraku prazne hartije,

perom boje očiju kestenastih,

oslikala si moje noći i dane.

Nazvao sam te mojom, a da moja nisi bila.

 

Autor: Marko Stoiljković

Fotografija: weheartit.com