NAĐENKA, JA VAS VOLIM!

 

 

“Sada je Nađenka već udata. Dali su je, ili je sama pošla – to više nije ni važno – za sekretara plemićkog starateljskog udruženja. Sa njim već ima troje dece. Ali ono, kako smo nekad zajedno išli na sankanje i kako su s vetrom dopirale do nje reči: “Nađenka, ja vas volim” – nije zaboravila. To joj je sada najsvetlija, najdirljivija i najlepša uspomena u životu…“

 

nadjenka-cehov-sala

 

Ko kaže? Mnogo ste mi vi bistri, Antone Pavloviču! Umotali ste me u sneg, smestili na sanke, pa ‘ajde, Nađenka, niz padinu! Stvaraj sebi najlepše uspomene u životu! Ha! S kojim, pravom, moliću lepo Vi to ovako? Kao – gospodin se na sankama šalio! Da, da. A Nađenka je mlada i glupa, pa će da pravi svetinju od sankanja. Lepo! Baš lepo! Podstrek za sve mangupe od 1886. godine do dana današnjeg! Čujem, u čitanke smo ušli sa vetrom: sanke, šaljivdžija i ja! Ma, odlično! Preveli ste nas na svetske jezike! Fantastično! Da ceo svet sažaljeva Nadeždu Petrovnu, naivnu i nevinu devojčicu umotanu u šalove.

Na kraju, kad ste se već osmelili da se frajerišete (valjda sam pravilno upotrebila ovaj novi izraz?), mogli ste da me unapred obavestite. Da se ne iznenađujem i ne razočaravam. Kad sam se već tako lepo očarala – kao što ste opisali!

 

sanke-blacksheep.rs

 

Ništa više od svetinje, lepote i dirljivosti u toj uspomeni! A i devojke ste razočarali, da znate. Sad će stalno da se preispituju. Da ubeđuju sebe da  je „njihova sveta uspomena“ obična izmišljotina. Ne, kako Vi ono rekoste? ŠALA! Lepo, lepo… Ne znam šta da Vam kažem.

Istina je. Sankanje nisam zaboravila. Ni vetar. Ali sve ste upropastili, Antone Pavloviču. Sve!

 

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: imageshack.us; cdpaintings.com (Portrait of Maria Artsybasheva Ilya Repin -1880); facebook.com

Nema komentara

Ostavi komentar