16 nov Nacionalnost-spisateljska
O pojedinim piscima se besprekidno vode polemike kojim i čijim književnostima pripadaju. Njihova dela se u tim polemikama zanemaruju i postaju bleda senka umetnosti. Andrić i Selimović su bili, jesu i verovatno će biti predmet ovakvih polemika. U mojim očima su isti. Vrhunski pisci.
Neretko se desi da mi u svakodnevnom razgovoru sagovornici postave prilično naporna i nejasna pitanja, te nije slučajno što na ista dajem mutne odgovore. Kao da zbog svoje čitalačke strasti nosim neko prokletstvo. Večito znatiželjni me intervjuišu, postavljajući mi obavezno, podrazumevano i neizbežno pitanje:
– Ko Vam je omiljeni pisac iz naše književnosti?
Najpre pomislim u sebi Zar samo jedan?
Andrić i Selimović. Dele prvo mesto.
– A šta su oni po nacionalnosti? – sagovornik je radoznao.
– Pisci. – kažem.
Iako se tokom vremena nalazila pred raznim zlupotrebama, manipulacijama, omalovažavanjima, ova jadna umetnost reči, koju ponajčešće ne štite oni koji o njoj pohvalno govore, ne poznaje razlike koje drugi, uglavnom slabo učeni, sa oskudnim čitalačkim iskustvom, samo donekle pismeni, žele da joj nametnu. Ona razbija granice vera i nacija.
Nije bitno hoće li se pisac krstiti Hristu, klanjati Alahu, tražiti nadahnuće od Bude, važno je ono što ostavi iza sebe kao trag neizbrisive, večite i iznad svega vredne lepote.
Autorka: Mirjana Zarić
Fotografije: deviantart.com, novosti.rs
Nema komentara