10 okt Mrlje od nedostajanja

Ostajemo bez nježnosti! Pretvaramo se u bajke, one naopake. Tamo nema srećnog kraja, ne postoji srećni mladež na ruci. Rodiš se blijed kao jastuk na kojem spavaš. Već prvog dana života, razlikuješ se među onim bebama. One su rumene, ti blijed! Kažu da bebe dolaze kada zvijezde odluče da bace neku padalicu s neba.

Zamisli samo, kako je lijep život među zvijezdama! Tamo ne postoje svađe, ogovaranja i zli ljudi. Tamo svi imaju isti zadatak, da sijaju i donose sjaj zemlji. Sve to rade, da šarmiraju nekog dječaka sa plavim pramenom u glavi. Onog koji žvaće šarene žvake i igra svoje igrice. Zatvoren u neku običnu kuću, sa dvoje, troje kučića… Njegovi roditelji misle, da je pas dovoljan da mu vrati  ljubav. Kad čovjeka ostaviš bez emocije, kada mu oduzmeš ono malo crveno što treperi s lijeve strane, sve manje su mu šanse za dobru i kvalitetnu ljubav. Tad ostane strah, buđenje prije zore i padanje tokom sna. Za koje nam najčešće kažu, da je znak kako rastemo, dok smo u dubokom snu. Možda bi bilo bolje da kupiš neke merdevine i pokušaš  jedno veče da pronađeš knjigu na vrhu police. Sve to da nađeš spas, sa dobrim knjigama i merdevinama čovjek je bliži zvijezdi i svim nježnim stanarima neba. Kad jednom pronađe svoju zvijezdu, više se neće osvrtati. Sve to dok ga neko drugo sazvežđe ne zanese. Upoznavajući tu drugu zvijezdu, ona prva će se svaki put smanjiti za broj. Smanjiš ju za broj, njena bajka više neće imati svoj identitet. Donijeće nekog slučajnog prolaznika u život njegove zvijezde, njegov svijet će postojati sve širi i snažniji. Ona će postati manje važna. Probudićeš ju tada iz ružnog sna, tužnih očiju i veselog srca. Njene noge tada neće ići naprijed, već unazad.

Teško joj je! Ona ćuti…

Baš zbog toga što to tako treba. Njeno lice se već odavno sudarilo sa snažnim bedemom, koji se širio ispred njenih očiju. Kad rijeka postane prljava, tad more poplavi. Nebo iznad njega posivi, kao neki tužni tajanstveni čovjek sa lulom i crvenim nosićem. Jednom je čovjek, u zanosu sjevernog vjetra kupio sladoled od maline. Taj isti sladoled je poklonio maloj zvijezdi. Tad je poželio da traje na svom nebu. Njen globus je bio stvoren za toplije i mirnije krajeve. Tamo gdje može jedriti, sanjati i oslikavati sve nijanse mora. U potrazi za najljepšim cvijetom, bez trnja i fleka po lišću. Ako slučajno okrene globus u drugu stranu, tad će doći do sjevernih vjetrova i čudesnih stepa. Smrzne li se, više nećeš imati s kim da podijeliš ljubav, čokoladu, omiljeni kolač od višanja i mjesto na klupi za dvoje. Pojaviće se i tebi neko ko će da te smrzne i učini hladnim. Tad nećeš imati kuda!

Autorka: Ivana Lakić

Fotografija: weheartit.com