30 apr Možda je ljubav samo ludost

Kod normalnih parova koji se vole, tišina je svakodnevnica – nas dvoje imamo duge dijaloge. U pozadini je uvijek neka pjesma, koja ometa sve. Ja lakiram nokte. On leži na krevetu prekoputa, i gleda u plafon. Odavno se uvukao nemir između nas i nagriza, priča mu u uho svaki dan kako ga ne volim. Onda dođe kod mene na rame i sjedne i govori mi da ne treba da ga volim i da sam samo sve umislila. Puknem ga šakom i onesvjestim sa ramena. Neće meni nešto nevidljivo i neopipljivo govoriti šta je ljubav. No, njega muči i šapuće mu iz dana u dan.

Voliš li me? I zašto me voliš? Kako me voliš? Koliko? Šta bi uradila za mene, za ovu ljubav?

 „Zbog tebe bih nekome mogla prerezati vrat. I lizati krv sa sječiva.“

To je prevaziđeno, a i lažeš, samo si se nafurala na koljače iz Game of thrones. Nije ljubav ubiti zbog nekoga. Ubija se zbog tog životinjskog poriva, adrenalina u glupim ratovima.

„Želim curicu sa tobom. Da ima tvoje ružne uši i predivne oči.  I tvoju kosu da ima.“

To je sebično sa tvoje strane i okrutno prema curici. Zamisli kakvo bi prokletstvo za nju bilo imati ovakve uši. Ni to nije dokaz da me voliš.

Gledamo se u tamnoj sobi dok se vrti pjesma Child in time. Zamišljam kako mu režem vrat, kako me moli za milost i kako ćilim iz Persije poprima nove boje i šarene oblike, natopljen njegovom krvlju. Smišljam novu laž samo da produžim još jedan dan, jednu noć ove ljubavi. Šeherezadi je bilo lakše, mogla je da izmisli priče i junake. U mojoj priči smo samo nas dvoje.

„Odrekla bih se drugih ljudi zbog tebe. Mogli bi da živimo u šumi. Da se volimo do smrti. Da nikada ne sretnemo nikoga osim pastire.“

Ti ionako ne voliš ljude, a kako si osvetoljubiva i sa pastirom bi me prevarila kada ti ne bih ispunio neku od želja. Ne ide to tako. Ljubav je žrtva sama po sebi.  Možda i ne postoji. Možda je ona zbir emocija, uključujući i mržnju, koju ti vidim u očima, dok me gledaš. Ti se samo plašiš da budeš sama.

„Zar nije previše da ova pjesma traje deset minuta?“

Zašto ti sad pjesma smeta?  Imaš tu moć da uvijek prekineš razgovor i okreneš ga tamo gdje ti želiš. Jeste, previše je deset minuta, ali tebi je i to malo da mi kažeš deset razloga zašto me voliš, ili samo možda trebao smisliti jednostavnije pitanje, npr. Zašto si sa mnom? Jer, voljeti i biti sa nekim nije jedno te isto. Ionako su tvoji razlozi sebični.

„Dvije minute sola na gitari je previše.“

Znaš li uopće o čemu je ova pjesma i ne znam zašto te iritira toliko?

„Zato što je protiv jebenog rata u Vijetnamu. Tako nešto i odmah se sjetim  Lovca na jelene i bude mi krivo što nisam tad rođena.“

Kao kosooka?

„Mhmmm, a ti kao američki vojnik, pa da potrošiš svu lovu na mene. Bar bi znao da nisam sa tobom zbog ljubavi.“

Mnogo si drska. Mnogo, mnogo. Toliko da kod tebe ljubav ima oblik mržnje.

„Odgovorila sam ti šalom na šalu. Mada, sarkazam je nešto što nema veze sa šalom, a to znamo oboje.“

Spustim se na krevet kraj njegovog tijela. Gledam u plafon ne bi li nam se gore sreli pogledi. Ljubav je obična ludost. Na početku je slatko, oboje smo lovci i prljavim igrama slatkoriječivosti lovimo jedno drugo. A kada se zapletemo u mreže, tako da se i same mreže isprepletu, pa ne znamo ko je u čijom zamci, počinjemo da ludimo. Ludimo tako, da nam ni krv, ni ubijanje, nije strano.

„A šta ako je ljubav mrziti nekoga?“

Onda sam ja nasretniji čovjek na svijetu.

„Ne želim više razgovarati.“

Ustala sam i izašla na terasu pitajući se šta ako je ljubav samo onaj slatki početak, iz kojeg uslijedi navika, a nakon nje prezir. Onda je ljubav stvarno obična ludost. Ne znam šta je. Možda je ovo u ovoj sobi, ili ono nešto izvan nje.

Autorka: Luna H.

Fotografija: weheartit.com