(MOJA)  GENERACIJA

Moja generacija je rođena u godini u kojoj je preminuo Josip Broz Tito.

Moja generacija je čitala Mikijev Almanah, Alana Forda, Zagora

Politikin Zabavnik

i dočekala prvi broj Dilana Doga.

Moja generacija je u devetoj imala Hi-Mena.

Moja generacija je u devetoj gledala i Otpisane, Terminatora i Poslednji krug u Monci.

Moja generacija imala je deset godina kada se dogodilo ono na Maksimiru.

Moja generacija imala je jedanaest godina kada je Zvezda bila prvak Evrope i sveta

i kada je počeo rat.

Moja generacija je imala trinaest kada nas je opasao nevidljivi zid.

Da, moja generacija je imala Slobu, Tuđmana, kompaniju i Fredija Krugera.

Samo što Fredi nije bio stvaran.

Moja generacija je završavala četvorogodišnju srednju školu dok su padale bombe.

Ako si pohađao trogodišnju ili kojim slučajem nisi išao u srednju

lako bi završio na ratištu.

Regrutovali bi te, kao moje drugove iz osnovne.

Moja generacija je videla peti, ali ne i šesti oktobar.

Dosta ljudi iz moje generacije je samo započelo fakultet.

Mnogo ljudi iz moje generacije je (in)direktno ubio heroin.

Još više njih još uvek nema dece.

Ili posao.

Možda nikada neće imati dece.

Ni posao. Bar ne ovde.

Moja generacija je pomalo nezrela.

Moja generacija je gledala političke lomove i prelete.

Moja generacija se još uvek nekako vuče.

(Moja) generacija, svačija priča.

Magla i nostalgija.

 

 

Autor: Marko Antić

Fotografija: tumblr.com

moja-generacija-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.