25 okt Mnogo detalja i jedna neostvarena želja

Papagaj me probudio rano.
Popila sam čaj i odlučila otići negdje bajkom.
Bio je april i bilo mi je hladno u džemperu.
Tada si me nazvao. Pri telefonu je bio tvoj mali brat. Stomak nas je zabolio od smijanja.
Rekao si da me voliš.
Veza je bila slaba, pa smo prekinuli.
Otišla sam prvo do biblioteke. Ljubazna teta me dočekala sa osmijehom, kao uvijek.
Uzela sam dvije knjige i otišla na kej. Sjedila sam na suncu.
Poruka od tebe me cimnula.
„Je l’ se gledamo večeras?“ -pitao si.
Rekla sam da se to podrazumijeva. Obožavali smo se grijati pod onim zadnjim izdisajima sunca.
„U 19:45. Moram pomoći mami da zakači zavjese, opet…“
Vidjeli smo se. U trenerkama, bez parfema. Osjetio se samo miris ribe, koji smo dovukli na odjeći.
Tad smo prestali. Tad je bilo posljednji put.
Ne znam zašto.
Znam samo da nam nije svejedno.
Rekao si da ti fali moja otkačenost.
Rekla sam da mi fališ ti, tvoje bijele čarape i muka kad je zavjesa u pitanju.
Uvijek ćeš znati detalje. I ja ću.
I ostaće sve na jednoj želji i na jednom dvadeset trećem u mjesecu.

Autorka: Marijana Janjanin

Fotografija: tumblr.com