12 nov Mjesečeva insomnia

Meni se ne spava.

Lagala bih kad bi legla

I suludo pokušavala

Izbit novi nalet ludila

Preskočenom odsutnošću

Bezmoždanih inspiracija.

Dal je ovo prolazna postaja

Na putu do mog mjeseca?

Ne znam, ali meni se ne spava,

A punim sjajem on me upravo sad

Čarobno i nenadjebivo obasjava.

Laičko oko

Reikoše da je pun.

Ne, nije, sutra će biti.

Fali mu mala milimetarska

Ili svjetlosno kilometarska

Linijica sjaja do pune punine.

Baš kao i meni.

Usrana, a tako voljena, insomnia.

Ova nije od poroka,

Ova nije od zaljubljenosti

Niti od polubolesnih mozganja.

Ova je čistokrvna.

Prirodno vještičja.

Apsolutno mjesečeva.

Sutra.

Sutra ćemo on i ja

Punom puninom zajedno sjat.

Autorka: Antonia Kralj

Fotografija: favim.com