MITOLOG I JA: VAMPIRI (II DIO)

 

Srednjovjekovni vs. moderni vampiri

 

 

Srednjovjekovni vampiri nisu imali očnjake, niti su bili blijedi i sablasni. Nisu bili osjetljivi na svjetlost (ta slabost im je pripisana u 20. vijeku, jer je bila zanimljiva i privlačna režiserima i crtačima stripova), niti su bili sofisticirani i harizmatični. Srednjovjekovni vampiri bili su zdepasti, bucmasti, ružni i odvratni. Imali su rumene obraze, užasno su zaudarali na trulež i izgledali su poput hodajućih leševa. Danju su se slobodno i nesmetano kretali među živima, a natprirodne moći su imali samo noću, kada su se mogli pretvoriti u nekog od noćnih grabežljivaca, kao što su šišmiš, sova ili vuk. Čak je i njihovo ponašanje opisano kao ponašanje nekih od ovih životinja.

To se promijenilo početkom 19. vijeka, tačnije 1819. godine, kada je objavljena prva moderna priča o vampirima koju je napisao Džon Polidori, a koja nosi naziv „Vampir“ („The Vampyre“).

Džon Polidori bio je privatni doktor Lorda Bajrona i pratio ga je na njegovim putovanjima po Evropi. Jedne večeri, za vrijeme njihovog boravka u vili Diodati kraj Ženevskog jezera, Bajron je predložio da svako od njih napiše po jednu horor priču. Osim njih dvojice, prisutni su bili i pjesnik Persi Biš Šeli, Meri Godvin (Šelijeva buduća supruga) i njena polusestra, Kler Klermont. Upravo te večeri Meri je počela raditi na priči koja će se kasnije razviti u priču o najpoznatijem naučniku koji je stvorio čudovište – u priču o doktoru Frankenštajnu. Šeli je te večeri napisao nekoliko priča o duhovima, a Bajron je započeo, ali ubrzo napustio pisanje priče koja će kasnije poslužiti Polidoriju kao temelj za njegovog „Vampira“.

Džon Polidori (1795-1821) tvorac je prve moderne priče o vampirima

 

Polidorijev „Vampir“, Lord Rutven, bio je potpuna suprotnost srednjovjekovnom vampiru: blijed, mršav i zgodan. Isticao se više svojom neobičnošću nego zvanjem. Imao je prodoran pogled i bio je krajnje privlačan ženskom polu. Dobro je izgledao, a još bolje govorio. Pripadao je aristokratskom staležu i bio je šarmantan, inteligentan, uglađen i sofisticiran. Na osnovu njegovog lika kasnije će nastati još mnogi vampiri, među kojima i grof Drakula Brama Stokera.

Osim Stokerovog „Drakule“ (1897), neki od najpoznatijih vampirskih romana su i „Ja sam legenda“ (1954) Ričarda Metisona, „Salemovo“ (1975) Stivena Kinga, „Vampirske hronike“ (1976-2003) En Rajs (na osnovu kojih su i snimljeni filmovi „Intervju sa vampirom“ i „Kraljica prokletih“), „Južnjačke vampirske misterije“ (2001-2009) Šarlin Heris (po kojima je rađena serija „Prava krv“), kao i „Sumrak saga“ (2005-2008) Stefani Majer.

U  pripovijeci Milovana Glišića (1847-1908) „Poslije 90 godina“ pominje se  Sava Savanović, jedan od prvih vampira u srpskoj književnosti, koji je navodno nekada živio u staroj vodenici kraj sela Zarožje i ubijao ljude koji dođu da melju žito kako bi im pio krv. Na osnovu ove pripovjetke snimljen je i film „Leptirica“ 1973. godine.

Vodenica u kojoj je živio Sava Savanović

 

Neki od najpoznatijih vampira i njihovih protivnika na filmskom platnu kriju se iza sledećih naslova: „Nosferatu“  (1922), „Sjene tame“ (1966-1971), „Izgubljeni dječaci“ (1987), „Drakula“ (1992), „Intervju sa vampirom“ (1994), „Od sumraka do svitanja“ (1996), „Bafi – ubica vampira“ (1997-2003), „Blejd“ (1998), „Podzemlje“ (2003), „Vampirski dnevnici“ (2009-) i, naravno, „Sumrak saga“ (2008).

Pored knjiga i filmskog platna, vampiri su prisutni i u muzici, posebno u rokenrolu koji je pozajmljivao elemente horor žanra još od najranijih dana. Pa tako imamo izvođače kao što su Elis Kuper, Merlin Menson i Ozi Ozborn. Francuzi su napravili i aminiranu seriju po imenu „Ernest, vampir“ (1988-1991). Danas su vampiri postali toliko popularni da ih koriste i u marketingu kao jednu vrstu brenda (npr. reklama za Kinder bueno), jer je u potrošačkom društvu mnogo lakše prodati proizvod iza koga se krije ili nazire dobra i zanimljiva priča.

Vampiri danas

 

 

Vampirima 21. vijeka, pored njihovih natprirodnih moći (izraženog čula mirisa i sluha, sposobnosti da preuzmu oblik životinja, da hipnotišu ljude, da se kreću veoma brzo i regenerišu još brže), gotovo da su pripisane sve ljudske osobine, pogotovo one koje dolaze najviše do izražaja u pubertetu. Neki od njih se osjećaju odbačeno i neshvaćeno, otuđeni su od društva zato što su „drugačiji“. Otkrivaju svoju seksualnost i sve čari zabranjene ljubavi; žude, vole i pate (zato je „Sumrak saga“ doživjela toliki uspijeh među tinejdžerima). Neki drugi, pak, koegzistiraju sa ljudima sasvim normalno i piju sintetičku umjesto ljudske krvi. Ali zato postoje ljudi koji piju krv vampira i koriste je kao neku vrstu droge. Uloge su se na neki način zamijenile i vampiri su od dehumanizovanih čudovišta evoluirali u osjetljiva, inteligentna bića koja proživljavaju egzistencijalne krize i pokušavaju da pobijede svoje mračne nagone, a upravo ta njihova unutrašnja borba je ono što dodatno zavodi publiku.
Još uvijek je glogov kolac efikasno oružje u borbi protiv njih, kao i sunčeva svjetlost, sveta vodica i srebro. Bijeli luk gotovo da se više nigdje i ne pominje, ali zato se sve više postavlja pitanje koliko zapravo vrijedi taj vječni život, ako će ga provesti sami. Sve oko njih se mijenja, umire i obnavlja se, samo oni ostaju isti. Previše znanja i iskustva nose na svojim leđima, a nemaju sa kim da podijele teret. Usamljeni su i vječni život više im je kazna nego nagrada.

Junaci „Vampirskih dnevnika“ jedne od trenutno najpopularnijih tinejdžerskih serija

 

„Na kraju smo svi sami i ne postoji ništa osim hladne i mračne pustinje vječnosti.“

Čini se da je mit o vampirima, poput jezika, živa materija i da se stalno mijenja, obnavlja i nadograđuje. Tako danas u seriji „Soj“ („The Strain“) imamo i „biološke“ vampire koji su nastali kao posljedica virusa koji napada ljudsko tijelo, suši mu sve organe, a dovodi do rasta novog – ogromnog jezika-ždrijela, pretvarajući ljude u grabežljivce u potrazi za hranom – ljudskom krvi. Prenosi se putem crvi parazita koji se razmnožavaju nevjerovatnom brzinom. Ubiti ih možete samo tako što ćete im odsjeći glavu.

Od zavodljivih do čudovišnih bića – vampiri u seriji „The Strain“

 

Nije ni čudo što se nova vrsta vampira pojavila u 21. vijeku, sa obzirom da danas sve pojave nastojimo da objasnimo sa naučne strane. Nekada su vampiri bili usko povezani sa religijom jer se prilikom primanja hrišćanstva stari Slaveni nisu bili odrekli svojih paganskih vjerovanja, nego su samo na njih dodali ona hrišćanska, te se na osuđenost vampira na „život u vječnoj smrti“ gledalo kao na prokletstvo, koje je zapravo bilo samo naličje „vječnog života poslije smrti“ – blagoslova obećanog od strane hrišćanskih sveštenika.

Kako god, mit o vampirima uvijek je bio nepresušan izvor inspiracije mnogim režiserima, scenaristima, piscima, crtačima stripova i muzičarima, a čini se da će uvijek to i biti jer je besmrtan poput njih.

 

 

Pročitajte i prvi dio ovog teksta.

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: spinoff.comicbookresources.com, wallpager.com, cdn.bjbikers.com, wikimedia.org