mislila sam da je prošlost davno zaboravljena

mislila sam da je prošlost davno zaboravljena
da je pohranjena na dnu Pandorine kutije
ali dođu tako dani, minuti
u kojima se ona sama otvara
a ja ne želim
ne želim da čudovišta izađu iz ormana
iz kutije
iz mraka
ali jbg
polako protežu svoje lepljive pipke
protiv kojih ja ne mogu
prelaze preko mogu tela
i stižu sve od vrata
počinju da me guše
zatvaraju mi nozdrve
ne daju mi da vrištim
pokušavam da upalim svetlo
u nadi da će svetlo ih ubiti
ali uzalud
mislim na neke gluposti
ne dozvoljavam da pobede
mislim na Aboridžine
i njihove priče koje sam negde davno pročitala
i sada mi pada na pamet
kako oni beleže svoju prošlost
prenose je sa kolena na koleno
pamteći samo onoliko koliko najstariji član zajednice
a tako bih ja volela da zaboravim
i da ne pamtim
i sad čvrsto držim oči zatvorene
jer su pipci došli do kose
i mislim na kulu tišine
gde su ostavljali pokojnike da ih lešinari pojedu
ali to nema veze sa Aboridžinima
i ja bih volela da ostavim uspomene da ih vreme uništi
i dišem
i brojim do 1000
i već je jutro

Autorka: Tamara Petković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.