Meta

Sediš sam na mostu, u pet ujutru.
Uzimaš ni sam ne znaš po redu koju paklicu cigareta. Osećaš da ti pluća škripe i da si preterao. Ali se ne obazireš.
Udariš se pesnicom u grudi, pokušavajući tako plućima da narediš da te slušaju, da su ti trenutno potrebna dok truješ ono loše što osećaš unutra.
Imaš pohabanu teksas jaknu, 20 dinara u džepu i milion i jedan slomljen san u glavi.
Uhvatio te u kandže zajeban osećaj da si već sa dvadeset godina sve preživeo.
Znaš kako je kad si gladan, kad nemaš posao, kad ne idu ili idu studije, kad te ostavi devojka ili kada je imaš, kad te izda drug ili kada se zauzme za tebe, kad te porodica ne razume ili kada te svi razumeju.
Čini ti se da znaš i kakva je smrt. Srce bi prestalo da pumpa. Ti bi istruleo i ne bi ostavio ni jedan trag.
Nemaš više muzičkih želja, odslušao si sve pesme. Nemaš šta da stvoriš, jer je sve već stvoreno.
Samo tako tupo postojiš. Trepćeš i dišeš.
Ne razumeš ni zašto postoji strah od đavola, kada smo stalno okruženi ljudima.
Pojaviće se možda neki čovek sa gitarom u rukama, sav nasmejan i ti ćeš blenuti u osmeh kao da to vidiš prvi put, jer si zaboravio kako je to. Pričaćeš mu o tome kako su ljudi zli.
Kako više ni u šta ne veruješ.
Kako si izgubio i kako se osećaš mrtvo.
A čovek će ti reći već ono što i sam znaš, samo si besan, pa ne primećuješ. Ljudi nisu zli, samo su prestrašeni.

meta-blacksheep.rs
Uplašeni su da im neko ne uradi ono što su oni nekome uradili, uplašeni da ne urade ono što je njima neko uradio.
Oko toga se sve vrti.
Zato te molim, nemoj da prestaneš da veruješ u ljude. Jer od ljudi uvek sve počinje.
Možda će jednoga dana tvoje strele iz samoodbrane, čisto preventivno, da nekoga unište.
Kao što su davno, nečije reči, samlele tebe. Ispile te do poslednje kapi i pljunule, naterale te da se ponovo sastaviš, od pepela, da se sakriješ iza zida.
Tako šćućuren, tih, sa bodljama oko sebe, zaboravićeš šta znači biti živ.
Vrištiš nesigurnost, a ne ispuštaš ni glasa. Kažeš nepoverenje, a ne pomeraš usne.
Tvoje strele preventivno gađaju i nekoga uništavaju, melju, slamaju.
Da ne bi postao sve ono što prezireš, samo skup krvi koji cirkuliše kroz ljušturu, skupljeni pepeo na jednom mestu, prestrašeno meso sa strelom, spremno da povređuje i gađa.
Zato te molim, nemoj da prestaneš da veruješ u ljude.
Jer od ljudi uvek sve počinje.

Autorka: Nataša Elenkov

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.