Mesto za kraj

  Svanula je i ta sledeća godina,  taj novi dan, ti novi sati su došli na red… Došlo je vreme kada treba da ispunim sebi dato obećanje i da ga se strogo pridržavam. Sve je bilo spremno na to osim…

Kako u sebi da pobedim tu zver koja vapi za prošlošću?

Sebe sam pobedila stavljajući najlepši osmeh na lice. Krenula sam.

Zvuk mojih štiklica i sigurnih koraka bio je muzika sa moje rasute misli tu po asfaltu. Prošla sam kroz svaku ulicu koja je pripadala našim prošlim danima. Zastala sam i dugo stajala na mestu gde je sve prestalo. Tu se rodila prevara, odatle je potekla laž, tuda je prošla izdaja. Ćutala sam i posmatrala film pred mojim očima, kao da se neko poigravao sa mnom iznova i iznova. Kao da je sve stalo. Kao da je zavladao jezivi muk. Tu sam izgubila sve. Prijateljstvo. Ljubav. Poštovanje. Deo svoje duše. Deo svoga razuma. Tu sam dobila čitav spisak svega onoga čega se nisam nadala ni u najvećem ludilu. Tu sam stajala ne znajući da li da se smejem ili plačem, da li da budem zahvalna ili da žalim do kraja života. Na tom mestu priuštila sam sebi poslednji udarac poniženja. Da dam poslednju kap krvi nečemu što nije bilo dostojno mene. Da razorim sve svoje misli i osećanja upućene na pogrenu adresu. Na tom mestu je ostala stara ja. Okrenula se i pošla dalje nova.

Sklonila sam se u stranu daleko od zluradih komentara i pogleda. Svesna svoje nesreće a još više svesna onoga što je za mene davno već ostalo u prošlosti, baš tamo gde treba i da bude. Izdržalo se, pretrpelo se, preživelo se. Teško. Najteže.

Svanula je i sledeća godina, ti novi dani, svi novi sati dolaze na red… Obećala sam na onom mestu da sam sebi oprostila tebe. Poželela sam da imaš puno sreće jer će ti zaista trebati. Sve je bilo spremno na to osim te ranjene zveri u meni.

mesto-za-kraj

Autorka: Maja Maslarević

Fotografije: pinterst.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.