
20 jul Maslačak
Ostavila mi je
Maslačke pod prozorom
Junskog dana
U 16:35,
Rekla je :
“Oni su sloboda”
Dok ih je ređala u moju kosu
I pravila se da ne razumije,
Da sam slobodno
Izabrao nju.
Slušao sam
Kako govori poeziju,
A ona bi do jutra
Slušala mene,
Naslonjena na puku slučajnost
Melodičnog udarca
Čaše, o čašu,
Duše, o dušu,
Riječi, o riječ.
Nosila je smiješne haljine
I bezbrižno me u njih umotavala
Nesvjesna da sam
Nehatno postao
Bijeli vez na njenoj kragni
I da konačno,
Do danas tu pripadam.
Zavolio sam taj par očiju
U kojima sam
Sebe izgubio,
Po čijem sam treptaju
Mjerio taktove,
Iz čijih suza
Nizao san.
Nosila su me nemirovanja
Sve do njene bijele haljine,
A onda…
Onda sam jednom u 12:15
Odlučio da je ipak ne želim.
Zapakovala je dušu u kofer
I ćutke izašla iz moga stana,
U haljini na tufne,
Sa suncem u grudima
I mojim smislom
Napustila je grad.
Nakon vijeka
Kroz crven koverat,
Na polje maslačka
Slobodu sam spustio
I našao je
Kako pod nebom
K’o biser niže
Dušu, na riječ.
Autorka: Teodora Košarac
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.