Mali Princ: „Pustite nas da žuljamo stopala“

Zdravo Prinče! Vrlo sam ti zahvalna što si, zbog mene i ovog intervjua, pristao da se, još jednom, spustiš na Zemlju i odvojiš malo svog dragocenog vremena.

Nema na čemu! Moram priznati da mi je drago što si me pozvala. Na stranu to što smo dobri drugari. Ti si jedna od retkih koja me nikako ne zaboravlja i koja je uspešna u borbi protiv odrastanja. Tebi bih uvek izašao u susret. Ruža te puno pozdravlja!

Hvala na lepim rečima i na pozdravu, uzvraćam ga! Nadam se da se nije naljutila što je, na kratko, ostavljaš.

Ah, znaš je već. Iako smo pripitomili jedno drugo, nije joj drago kada idem negde gde ima još mnogo drugih Ruža. Prestao sam da se trudim da razumem to. Šta je to sa vama Ružama i devojčicama, posvetimo vam svu svoju pažnju, a vi opet nešto kukate i gunđate? Primetio sam ja da je i ovde kod vas tako. Nemoj da mi izmišljaš sada tu nešto kako nisam u pravu. Od tog gunđanja vam i izlazi trnje. Tačnije Ruži izlazi. Ne znam šta izlazi ovde kod vas.

Mene muče neke bubuljice. Ali to je neka druga priča.

Kako ti izgleda ovaj, drugi, dolazak na Zemlju? Da li se nešto promenilo u odnosu na prethodni put?

Pravo da ti kažem, ne planiram previše da se zadržim. Znam da nismo sa iste planete, ali mnogo toga ne mogu da razumem. Kao da ste malo zaprljali ovu vašu Zemlju. I ne mislim samo na smog i gasove i te papire koje bacate svuda, a stvarno ne znam što vam je teško da ih stavite u džep do prve kante. Nešto se sa ljudima desilo. Odrasli su još odrasliji. A deca su manje deca. Kao da niste bili dovoljno čudni.

Da li pronalaziš sličnosti sa osobama koje si upoznao na svom proputovanju po ostalim Planetama i Asteroidima?

Kako da ne! Vi ste uspeli da spojite sve te luckaste ličnosti na jednom mestu i zaključili da treba tako da se ponašate. Nemam pojma kako ste to uspeli. Možda ste zato postali čudniji.

Zbog onih koji možda nisu upoznati sa tim ličnostima, po tvom mišljenju, savremeni stanovnik planete Zemlje je…?

Neko ko voli moć, ma kakva ona bila, ko izdiže sebe iznad drugih i zahteva da mu se dive. Neko ko juri za nečim što zovete Karijera, a, ako sam dobro razumeo, ona znači da imate i puno obaveza. Što se mene tiče, juri se za loptom, zmajevima i leptirima. Ne znam što je zanimljivo juriti za obavezama. Stvarno ste čudni. Neko ko sve što radi, uglavnom, radi da bi se dopao nekom drugom ko mu ni nije važan, a ne zato što ga to čini srećnim. I neko ko je, među toliko drugih ljudi, jako usamljen.

Da li je Zemlji potrebniji Asteroid ili je Savremenom Čoveku potrebnija Lisica?

Ako ne osetite moć i lepotu pripitomljavanja, Asteroid vam neće biti potreban. Neko vas pogrešno uči da gledate samo očima. Meni je baš glupo što se ovde svi trude da izgledaju isto. Ljudima se nameće da ne pokazuju svoju suštinu i budu ono što jesu, već ono što se od njih očekuje. Malo mi je to tužno.

Zašto su deca manje deca?

Ja bih to pitao njihove roditelje. Mi, deca, volimo pažnju i društvo za igru. Ne trebaju nama ti vaši tableti ili kako ih već zovete. Ne treba nam ni deset pari cipela, jakni i ostale odeće. Ne treba nam ni pun sanduk igračaka ako ćemo se sa njima igrati sami. Ne trebaju nam ni one glupe gumene sandale za plažu kada idemo na more. Pustite nas da žuljamo stopala. Odrasli brinu oko nekih glupih sitnica a propuštaju ono što je bitno. Deci trebaju odgovori na hiljadu i jedno „zašto“ a ne „zato“ ili „ne znam“. Treba nam i Ćošak, da bismo naučili da razmišljamo o greškama i ružnom ponašanju. Ali to vam nijedno dete neće nikada reći.

Kako se odrasta ali ostaje dete?

Nije pogrešno odrasti i uraditi neke stvari koje se od tebe očekuju. Kod vas, na Zemlji, to se odnosi na završavanje škola, fakulteta, pronalaženja posla i tako to. Neke radne navike i obaveze su dobre. Pitaj moje Vulkane, pošto Baobaba nema. Suština je da, dok sve to obavljaš, ne zaboraviš da radiš ono što te čini srećnim i slobodnim. Baš niko ti ne može reći da je glupo trčati bos po kiši ako imaš dvadeset i pet godina. Ili da se voziš na ringišpilu sa trideset. Ili da hodaš poskakujući. Uvek gledaj kog su oblika oblaci. Ili kako se opalo lišće vrti u krug na vetru. Slušaj kako ti škripi sneg pod nogama, i uvek, obavezno, probaj da li mu se ukus promenio. Možeš da uradiš baš sve što poželiš.

Da li se čuda dešavaju?

Kralj mi je objasnio da izdaje samo razumna naređenja. I onda ga svi poslušaju. Ja sam svoj ugašeni vulkan uredno čistio uz ona dva koja su aktivna. Za svaki slučaj. Više nije ugašen. Isto je i sa čudima.

Koja ti je najsmešnija stvar koju si sada video na Zemlji?

Uf! Smešne su mi ove vaše devojčice sa onim nekim kandžama na prstima a zovu ih noktima. Zašto ne puste i brkove i rep ako već hoće da budu mačke ili šta već? I ovi neki dečaci sa punđicama na glavama. Ja sam mislio da to nose samo devojčice. Mnogo ste čudni.

Da možeš da zameniš Deda Mraza ove godine, šta bi nam doneo?

Ništa. Možda biste tako naučili da se više radujete jedni drugima. Ne treba vam ništa više od toga.

Razgovarala: Maša Žigić

Fotografija: nerdist.com, rollingstone.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.