Mala mogućnost za veliku stvar

Kasni mi već četiri dana. Čim se nije pojavila onda kad je trebala, inače točna kao švicarski sat, zapitala sam se.

Igrom slučaja, baš sutradan sam morala obaviti redoviti ginekološki pregled. Doktorica me upitala kasni li često ili je nešto drugo posrijedi. Osmjehnula sam se i odmahnula glavom. „Uvjerena sam da stiže“,  odgovorila sam.

Kad me pregledala, rekla je: „Pa, ovo izgleda, više nego išta, predmenstrualno.“ Baš tako se izrazila. Točno u tom trenutku, poželjela sam da ne izgledam tako „predmenstrualno“ i da je to nešto drugo posrijedi. Tad sam počela sanjariti.

Izišla sam iz ordinacije misleći kako je ipak moguće da je pogriješila, pitajući se može li uopće ona tako rutinskim i brzopoteznim pregledom sa stopostotnom sigurnošću ustanoviti u kojem sam stanju. Putem do kuće, postala sam uvjerena da „predmenstrualno“ jednostavno znači „nešto se sprema.“

Prošlo je već šest dana. Sve sam sigurnija da su šanse da sam trudna poprilično velike, da rastu svakim danom kako menstruacija ne dolazi. Osjećam se nekako ženstveno. Dođe mi da nosim samo haljine. Ali i u odjeći koju inače nosim osjećam se drukčije. Kao da se razlikujem od ostalih. Kao da imam neku tajnu.

Ujutro uz kavu zapalim cigaretu. Ne prija mi. Pomislim kako moram smanjiti pušenje. Popodne kad poželim zapaliti, natjeram se da umjesto toga pojedem breskvu i dok je žvačem zaboravljam na cigaretu.

Moram se zdravo hraniti. Moram jesti više puta po malo i ne preskakati doručak, ne piti kavu na prazan želudac.

Povjerila sam se sestričini koja je prije pola godine dobila dijete.

„Kasni mi.“

Ona se nasmije. „Daaa?“

„Da, ali to ništa ne znači“, brzo dodam jer mi se već počela značajno smješkati. „Već sam danima u PMS-u.“

„To nema veze. Ja sam bila u PMS-u jednom mjesečno tijekom cijele trudnoće.“

Ponadam se. Dakle tako. Šanse se još malo povećaju. „Ali, pazili smo“, želim da me opet razuvjeri.

„Vidjet ćemo.“

Sedmog dana izlazim van. Društvo se okupilo, dugo se nismo vidjeli. Družimo se, pijemo. Govorim si, „ovo mi je zadnje pivo, ovim ću se počastiti, uživat ću u njemu baš kao da je takvo, zadnje.“ Gasim cigaretu a da je nisam popušila ni do pola.

Dok plešem, bole me jajnici. Ignoriram ih.

Odlučila sam. Ako do kraja dana ne dobijem menstruaciju, sutra odlazim u ljekarnu po test.

Navečer vodim ljubav s dečkom. Sva sam uživljena. Osjećam se tako senzualno, toplo, privlačno. Osjećam da sam posebna. Poželim mu reći: „Večeras se ne moramo paziti.“ Ali mu to ne govorim, onda bih mu sve morala objasniti.

Sutradan ujutro ni traga menstruaciji. Odlazim u grad. Obavljam sve što moram obaviti, ljekarnu odgađam za kraj.

Prije ljekarne, stajem u obližnji kafić da još jednom provjerim. Da uštedim 50 kuna u slučaju da sam dobila mengu, da ne bacam novac na skupe jednokratne testove.

Ništa. Gaćice bijele kao snijeg.

Dolazim doma. Vadim namirnice na stol, radim pripreme za ručak. Stavljam vodu da se grije.

Dohvatim kutiju i pročitam uputstva. Dobro proučim crtice koje će odlučiti o mojoj sudbini. Odlazim na zahod.

Prije nego sam otvorila test, skidam gaćice i sjedam na školjku.

Na bijelu keramiku kapne velika crvena kap krvi. Pogledam je. Ne želim osjećati razočaranje. Vratim se u kuhinju i nastavim spremati ručak. Baš kao da se ništa nije dogodilo. Baš kao da mi to ništa ne znači.

Maja Klarić

(Priča „Mala mogućnost za veliku stvar“ posebno je pohvaljena na konkursu „Priče o telu“.)

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.