Makar pet minuta

Svakoga dana prinuđeni smo da igramo mnogo uloga, a da toga nismo ni svesni.

Uloga deteta i  roditelja, pripravnika, učenika i radnika, menadžera, brata, sestre, devojke ili dečka, uloga odgovorne osobe i buntovnika… Sasvim je realna opasnost da se izgubimo u svemu tome i da više ne znamo ko smo. I šta smo iznad svega.

Jer kada sve dobro odigrane uloge prestanu, spuste se zavese i ugase svetla pozornice života, treba da nam ostane makar 5 minuta u danu da budemo svoji. Da radimo ono što najviše volimo. Da se posvetimo sebi. Da uradimo jogu, ili nalakiramo nokte. I da tih 5 minuta ne zvone telefoni i ne upadaju deca u sobu.

Uvek, pa i onda kada smo najzauzetija osoba na svetu u našim glavama, treba da posvetimo makar 5 minuta svom srcu, svom hobiju, sopstvenoj sreći i unutrašnjem miru.

odmor-blacksheep.rs

To može biti uz jutarnju kafu i novine, a moće biti i u bašti, dok presađujemo cveće.

Nije da ne možemo. Ne znamo. Navikli smo da se žalimo svima oko sebe kako samo jurimo, žurimo, radimo a nigde dinara, kako je život skup i glup, kako nigde više ne odlazimo na vikend, nikog ne posećujemo.

Mi više ne znamo da se radujemo ni krupnim, a kamoli onim sitnim trenucima sreće. Stvaramo stres i dok se tuširamo, uključujemo peglu i dok se ona zagreva, peremo sudove. Umesto da odahnemo.

PREDAH. To je prava reč. Predah.

I to je ono što nam treba. 5 minuta da popričamo sa najboljom prijateljicom, 5 minuta da sednemo sa knjigom na travu, u dvorište o kom brinemo i koje toliko volimo.

A onaj pas kog imamo samo za ukras, ne za igru ne treba više da čami sam u boksu.

Jer na kraju, sve uloge prestanu, a mi zaboravimo ono najvažnije u životu – da budemo svoji, oni pravi, samo svoji. 5 minuta koje umemo da tražimo drugome isuviše često, dajmo prvo sebi.

Jer život je jedna velika pozornica pred kojom je na kraju aplauz nem, pred kojom se gromoglasno čuje sve dok se ne spuste zavese.

Zato hajmo svi u dvorište. Ili u šetnju. 5 minuta. Daleko od vesti i hronike, daleko od kompjutera i problema na poslu, daleko od računa za telefon, ili izvoda iz banke. Daleko od svih uloga na koje na koje nismo ponosni, kao i od onih zbog kojih inače jesmo. Blizu sebi – da. Uvek. Jer to je jedini način.

Autorka: Aleksandra Rajić

Fotografije: favim.com, pinterest.com

2 Komentara
  • Johnny
    Objavljeno 22:44h, 02 maja Odgovori

    Sjajan tekst 🙂

    • alexxx
      Objavljeno 17:58h, 03 maja Odgovori

      Hvala! 😉

Ostavi komentar