10 maj Lutka

Gdje si me našao
Ovako sigurnu,
Da mi neraskidive
Karike kidaš?
Da mi danima
Pred okom sviraš,
Da ćutiš,
Odlaziš,
I da me brišeš,
Ovako ničiju
Gdje si našao
Da mi ludu narav ukalupiš
I da se čudiš
Kako pišem a
Serenade ne volim,
Ni tople riječi
U hladna jutra.
U kojoj ladici
Mojih tihovanja
Je zaspala žena,
Slučajno pitaš,
Dok ratujem sa samom sobom
Kad god te ostavim
Na pola gutljaja,
Da ostanem svoja,
Da opet ne zalutam.
Gdje si me našao
Ovako jaku,
Da mi temelje osmjehom ljuljaš
Da pričaš
Poput svih onih drugih
Od kojih se,
Kažeš, potpuno razlikuješ,
I da ti ne znam
Ni noć, ni dan
Jer moje sirene
Preglasno trube
Na svako „volim te“
Kao na zamku?
Ne znaš,
I nikada nećeš saznati
Da sam tvoja više
I manje nego slutiš,
Da pjesme grlim
I mjesecu pričam
Da ti je moja
Najljepša haljina,
I da sam sigurna
U sve na svijetu
Osim u osmijeh,
Osim u zagrljaj,
I onaj mir izrečen ćutke.
Pitaću te,
Kad zavaram razum
Od koga me kupi
Ovako umornu,
I kome još trebaju
Slomljene lutke?

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com