Ljudi iz arhive

Ko su ti ljudi iz arhive? Da li i u njima spavaju devojčice, one sa velikim mašnama u kosi ili one druge, kao ja, čupave i sa naočarima, one koje su oduvek htele da budu automehaničarke ili čudni, dobroćudni pisci?

Da li u tim arhivama ima i onih plašljivih dečaka koji ne vole bube, koji i dalje piju čokoladno mleko i jedu sladoled od jagode?

Da li ikada ljudi iz arhive porastu ili ipak uvek ostanu oni mali Hobiti koji nađu svoj mir na policama? Da li veruju u Deda Mraza, da li znaju gde je Nedođija ili ipak samo piju pivo? Da li onako mali plaču ili se možda boje da ih njihove velike suze ne udave?

Ljudi iz arhive su mi najmiliji. Ne vidiš ih, ali znaš da ti donose bezbrižnost. Kao vetar. Da li se ljute po nekad kad im neko ukrade pesmu ili stih?

Da li umeju da duvaju maslačak ili ga više vole kad je žut? Umeju li da prave grudve ili celu zimu prespavaju ušuškani u starim koricama izgubljenih knjiga? Da li vole Stevana Raičkovića i da li znaju da su na kraju grada samo ptice?

Da li su zavisni od snova, kolača i čežnje i da li se jedino ako pišu osete stvarno, istinski živo? Da li ih i dalje grli mama? Da li su nežni i da li imaju meke obraze ili su ipak pustili bradu? Da li se nadaju i da li žele da nas puste u svoj svet?

Da li žele da se druže sa tihim pesnicima, onako srećni i džangrizavi u isto vreme, onako spokojni i tužni, dokle čekaju da stane kiša, ti ljudi iz arhive prekriveni mesečevom prašinom?

Autorka: Viktorija Marković

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.