LJUBAVNO PISMO

Draga i jedina moja,

Evo, pišem ti ponovo. Zaboravio sam koliko puta sam ti već slao pisma. Znam da sam ti, možda dosadio, ali, prošlo je podosta od kako smo se videli i ja ne mogu da dočekam da te ponovo ugledam.

Razmišljam stalno o nama. O našim danima. A sećaš li se i ti? Dani kada je samo naša ljubav postojala i kada na celom svetu nije bilo stvari koja bi mogla da nas polomi. Ti trenuci vrede večnost. Sada shvatam da postojim, živim i dišem za te trenutke i jedva čekam da se ponove. Naši trenuci.

Ne volim, znaš, da sedim sam. Ne volim da jutarnju kafu pijem bez tvog osmeha i tvog dlana u mojoj šaci. Ne volim miris tuđih ljudi, a da ne osetim tvoj izniman parfem kraj sebe. Sećaš li se kada si ga prvi put stavila? Rekao sam ti da je prejak i da ga promeniš. Sada ne mogu da dočekam da ga osetim ponovo. Tvoj miris, tvoju kožu, tvoj svilen dodir i tvoje usne na mojim.

Kada bismo ceo dan provodili sami, bio sam najsrećniji. Kao neko kome je podareno impozantno bogatstvo na čuvanje. Pazio sam te kao poslednju kap vode na dlanu. Bila si moja iskra, moj blagoslov, moje sve. Nedostaješ mi.

ljubavno-pismo-blacksheep.rs

Naše večernje sedenje na terasi uz poneku čašu tvog najdražeg vina, naše beskrajne šetnje i osećaj da ne pripadaš nikome drugom, samo meni, nekako su pretvarali moj nesiguran život u nešto sasvim novo. Nešto što sam obožavao. Tako si jedinstvena bila tada. Nežna, moja, bele kože, divlje kose i vatrenih očiju kojima nikada nisam mogao da kažem „Ne“. Volim te.

Proklet bio dan kada sam morao da te ubijem. Ali znaš i sama, draga moja, nisi mi dala izbora. Moju lepu princezu si pretvorila u kurvu za tren oka.

Misliš da mi je bilo lako kada sam vas video zajedno u mojoj kući? Na krevetu koji je pripadao nama? Nisi mi dala izbora, voljena moja. Prestao sam da postojim već tada. Tada kad sam video njegove ruke na tvom laganom telu. Kada sam video tvoje telo kako se njiše kao da pleše uz neku najlepšu melodiju vetra, a zapravo, nalazilo se na samoj ivici večnog ponora. Prodala si me. Morala si da platiš. Morali ste da platite.

Reci sada tvom voljenom da je trebalo da bude brži. Da je trebalo da beži, a ne da se obračunava sa nekim kome je oteo najsvetije. Uhvaćen je u preljubi. A ja preljubu ne opraštam.

Nije meni, draga moja, lako bilo kada sam zario nož u njegov vrat. Danima sam mislio da nikad neću isprati krv iz očiju. Ali eto, opralo se i to.

Nadam se da te šamar nije previše boleo. Znam, preterao sam možda, ali moraš da razumeš i mene u tom trenutku. Posmatram svoju draganu kako plače za bednikom koji ju je do malo čas skaredno koristio kao jednostavnu igračku. Pa, ne može to tako, draga moja. Moja ljubav nije predviđena za druge. Moja ljubav pripada samo meni.

Shvataš, u to sam siguran, da nisam mogao da te pustim da živiš nakon toga? Proklela si nas. Proklela si našu ljubav i oterala je u paklene ognje.

Još uvek pamtim taj trenutak. Nije mi bilo lako. Šamar te je oborio i klečala si preda mnom. Ta slika je i dalje duboko urezana. Ti, kako mi stežeš pantalone, plačeš i moliš. Nisam siguran šta. Nije mi bilo lako, u to moraš da veruješ. Ali morao sam to da uradim.

Mislim da mi je nekoliko tvojih svilenih niti sa kose satima ostalo u ruci nakon što sam te podigao i približio te sebi. Eh, naš poslednji poljubac. Ubijati osobu dok je ljubiš poslednji put, svemu daje neku posebnu… kako bih se izrazio, draž. Možda si bila njegova poslednji put, ali je tvoj poslednji dah bio moj. Znam da je još uvek moj.

Tako da eto, voljena moja. Slažem pisma na gomilu, u ovom trulom sanduku koji stoji ovde od pamtiveka. Već ih ima stotinak. Svako je… posebno. Ljubavna pisma mojoj dragani. Pa neka bude ovo poslednje. Uspeo sam da nabavim kanap. Nije me koštao mnogo. Sreća ne košta.

Noć je i svi spavaju. Ja nemam cimera u ćeliji. Donji krevet je prazan. Pišem ti ove detalje jer mi mnogo nedostaješ. Samoća zna da bude gorka. Voleo bih da si pored mene. Uskoro.

Ne plašim se smrti. Nikada se nisam ni plašio nečega što je tako neminovno. Budale se plaše smrti. Ja sam svoj najveći strah prevazišao. Strah da te ne izgubim. Više se ničega ne plašim.

Možda je sasvim čudno da to kažem, ali mislim da nijedno biće na svetu nije volelo nikog koliko sam ja voleo, a i dalje volim tebe.

Zato ti se pridružujem, draga moja, da mi ne budeš sama.

Volim te.

 

Autor: Uroš Timić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.