25 nov LEONARDO DA VINČI: DEO PRVI
~Čovek koji je prevazišao značenje umetnosti i nauke~
„Svaka naše saznanje počinje sa osećajem.“
Ako se kaže za Renesansu da je imala “snove o slavi i o bezgraničnom napretku, te ogromno oduševljenje za lepotu i nauku”, onda je Leonardo njen neprikosnoveno najbolji predstavnik. Bio je umetnik i naučnik, imao je istančan osećaj za muziku i još za mnogo šta, te njegov genije i danas za mnoge ostaje predmet čuđenja i divljenja.
Zapanjujuće je kreativan. Istražuje tajne čovečjeg tela, pored ostalog i seciranjem leševa (oko trideset, kažu); U ljubavi prema prirodnim naukama, posebno mesto ima mehanika. Posmatra i analizira let ptica i insekata, što ga tera da radi na konstrukciji sprave za letenje, za koju je siguran da će jednog dana postati stvarnost; ispituje oblike stena i oblaka, dejstvo atmosfere na boje udaljenih predmeta, zakone koji upravljaju rastom drveća i biljaka, sklad zvukova – sve su to predmeti neumornih istraživanja koja će postati temelji njegovih umetnosti. Sačuvane su brojne skice i sveske, hiljade stranica spisa i crteža, uz odlomke knjiga koje je čitao i nacrte za one koje je nameravao da napiše. Stvorio je, dakle, više besmrtnih umetničkih dela i dao nebrojene origanalne ideje.
Rođen je u jednom gradiću u firentinskoj oblasti, a nedugo potom su ga tražili svi dvorovi. Ipak, iako su ga smatrali genijem i iako je stvorio dela koja su uzdigla likovnu umetnost na potpuno novi nivo, njegova dela ostala su nedovršena. Neki naučnici tvrde i iznose opravdne sumnje da je imao ADHD, hiperaktivnost, kratak dotok pažnje. Na sredini rada na jednom delu, već bi mu pažnju privuklo nešto novo, izazovnije. Kao mali je odvojen od majke Katarine, što je ostavilo neizbrisiv trag na njegovo detinjstvo , ali mu dalo i drugačiji pogled na život i dubok osećaj lepote. Naslikao je veliki broj portreta Device Marije sa Isusom i smatra se da su u tužnom izrazu lica deteta Isusa sublimirana Leonardova osećanja prema Katarini.
Postoji malo podataka o Leonardovom detinjstvu, ali zabeleženo je da je od malih nogu oduševljavao sve ljude svojim talentom. Priča se, da je jednoga dana došao seljanin kod don Pjera, Leonardovog oca, da mu ukrasi štit, kako bi ga prodao u Firenci. Međutim, Leonardov otac je to prepustio Leonardu koji je nacrtao zmaja na štitu koji je delovao toliko realistično da je davao utisak kao da će svakog trenutka da izleti iz štita. Otac je ostao bez teksta kada je ugledao rad svog sina i seljaninu dao drugi štit, a ovaj pokazao Andreju Verokiju, vlasniku poznate radionice i od tog trenutka, Leonardovog učitelja.
“Loš je učenik koji ne nadmaši svog učitelja.“ Andrea Verokijo, jedan od predstavnika firentinske, imao je ogroman uticaj na Leonarda, međutim, Leonardo je imao želju da od njega nešto nauči, ali i da ga prestigne. Slika „Krštenje Hristovo“ je dokaz da je Leonardo ostvario svoju težnju. Jednom prilikom, kada je naručena slika „Krštenje Hristovo“, Leonardo je bio zadužen da naslika jednog od dva anđela na levoj strani slike i jedan deo pozadine. U to vreme, učitelji i učenici su zajedno radili u radionici, deo po deo, da bi delo bilo završeno u ugovoreno vreme. Največtiji učenici dobijali su da rade velike delove. Leonardo je naslikao prelepopog anđela i deo pozadine. Kada je Verokio video njegov umetnički rad, nikada više nije uzeo slikarsku četkicu u ruke.
Nataša Elenkov
Izvor fotografija: mondo.rs, pinterest.com
Nema komentara