LAĐA SUZA

Teške vode kolutaju niz brijegove iste stijene;
Poplavu sa sobom nose, sve potope bezimene!
Iskrče si kroz gloginje puta, kroz trnje i svo kamenje,
Izrove za sobom brazde – osta’ samo prazno htijenje.

Zar ne vidi niko rijeku – život ovaj, smrću što se rađa?
Pod njom, niko, zar ne vidi koral; pod njim kosti polomljenih lađa?
Ta vode će tada sve presahnut, ogoliti ispucalo dno! –
Ušuškanu u bivanju vječnom, Lađu Suza otkrit’ će dokono.

Ugledah ju, kažem vam, jedared, i poda njom obrise neznanog! –
Bezoblična i bez kakve boje, puta sebi ‘đe rovi nestvarnog!
Kakva sila! – misao me probi – suzna rijeka srce mi utapa!
Iskovaću od vjetrova Lađu, srce da badava u potopu ne skapa.

Podignuću jedra i jahati talase, od čuvstava vesla polomiću
Sva! – snovi nek’ me nose tamo ‘đe sve tuge počinju da sviću,
Rijeka za mnom, poda mnom i svuda, da potopi ih i sviju sruši! –
Neka samo istine ostanu, o nemirnoj Lađi što jedri na duši.

Teške vode kolutaju niz brijegove iste stijene;
Poplavu sa sobom nose, sve potope bezimene!
Iskrče si kroz gloginje puta, kroz trnje i svo kamenje,
Izrove za sobom brazde – osta’ samo prazno htijenje.

 

amazing-art-boat-blacksheep.rs

 

Autor: Mladen Đurić

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar