19 feb Krvožedni zubi i jabuka

Uvijek biram vrijeme za zaljubljivanje sebe u tebe i uvijek to bude ono kada se zaljube, jedno u drugo,  ljeto i jesen.  

Jesen ima poseban utjecaj na mene. Možda zbog mog pravog imena koje znači jabuka. Vjerovatno kao i na druge jabuke priroda u jesen utječe na mene.  Meni proljeće donese samo alergije. A nemir i zaljubljivanje uvijek se dese u jesen. Dva puta. U istoj ulici. U dvije jeseni. Između njih tri u kojima sam preskočila jesen i bila tamo gdje je ljeto i u novembru. U ove pomenute dvije izazivala sam sudbinu. Nesvjesno i namjerno kao u ljubavnom filmu spotaknula bih se u njegov zagrljaj. Ne mareći za ljude sočna jabuka i krvožedni zubi  vole se u zagrljaju u kojem bih ostala par nedjelja dok se ne umori, zavidna na ljubav, strast i ne nagovori ljubomoru i posesivnost da nas posvađa!

Neke greške radimo nesvjesno. Od neke se spotaknemo. Neke nam drugi podmetnu. Ponove se često. Kažu da iz njih treba nešto da naučimo.

Moja greška iz jeseni desila se nesvjesno a ponovljena je namjerno samo zbog onih ugriza od kojih modrice nikada ne izblijede i koje bude opipljivo sjećanje.

Ljubav je blesavo stanje svijesti u kojem jabuka ne mari za svojim mesom i zanjući da će biti ogrizak daje se dva puta istim zubima.

Ljubav je ludost koja ne mari za zimu koja kada dođe ogrne nas krznom ignorisanja jer zna da je zima prolazna i da se pokori pred Suncem. Baš kao i ignorisanje pred dodirima.

Ljubav je nemir između nas i tuđih zagrljaja. Nemir koji otjera druge ljubavnike od nas, jer nas natjera da oboje poželimo ponovo samo nas.

I ono lijeno ljeto u kojem vjetar donese nadu da ćemo opet u jesen imati više smjelosti i manje ponosa i biti ljubav kao dva puta do sada.

I ljubiti se na ulici i buditi čežnju prolaznicima, zubima pokazivati sreću, biti bez razuma, sretni makar samo par nedjelja.

I ne marim što je tek je februar jer ljubav je i čekanje na kraj ljeta i vrijeme u kojem jabuka zri i njeni sokovi završe na tvojim prstima.

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com