Kompozicija života

14.09.2016.

Ovaj trenutak je ogroman. Ogroman kao mesec koji trenutno obasjava terasu i hipnotiše me dok grad spava. Ogroman kao kompozicija koju slušam. Adagio de Albinoni, moja omiljena. I razmišljam o kontrastima stvari koje ljudi pamte. Recimo, od Adagia pamtim bas… Bas pored violina koje kompoziciji daju svoju dušu, vode njene varijacije. Pamtim bas jer je tu kao stub, skoro nečujan, ali bez njega ovo delo ne bi bilo potpuno. A onda se ni ne bi zvalo kompozicija. Ja sam bila Adagiov bas neko vreme u osnovnoj školi.

A onda su se isti ti prsti nekoliko puta dohvatili pogrešnih izbora. Otrova koji su takođe stvarali trenutke koje pamtim. Sve to vodi do ovog momenta ogromnih razmišljanja gde još jednom dolazim do zaključka da su zagađenja sastavni deo života. Moj život ne bi bio moj i ovakav da ih nije bilo. Oni su me izgradili kao bas kompoziciju. A kompozicija bez njega se ne bi tako ni zvala, jer ne bi bila potpuna. I kako ja ovakva sam deo nečijeg života, nečijih kompozicija, kao i oni mog. I kako je sve povezano jer nekome daješ dušu kao violina, a nekome si stub kao bas, nekome i jedno i drugo. Nekome si i neko ti je. A bez toga život nije život i kompozicija nije kompozicija. A te dve stvari moraju biti potpune.

Autorka: Anja Turanski

Fotografija: weheartit.com

kompozicija-zivota-blacksheep-rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.