Koliko si živ dok preživljavaš?

 Koliko si živ od nula do osjećam sunce kako mi miluje i grije kožu, vjetar kako mi mrsi mirišljavu kosu, svježu travu kako mi golica stopala i izvlači svu negativu uzemljujući me na ove koordinate?

Od nula do čujem cvrkut ptica, smijeh srećne dječurlije, žubor vode, šum talasa, nježne ljubavne razgovore, kravu kako muče?

Od nula do osjećam ljubav, zahvalnost, harmoniju, slobodu, motivaciju, inspiraciju, leptiriće i cijelo životinjsko carstvo?

Od nula do priznajem sebe, svoje vrline i mane, strast i snove,  radim i gradim sve što volim i što me vozi iz dana u noć iz noći u dan?

Od nula do uživam miris lavande, rastopljene crne čokolade, mamine pite, margarite, marcipana, muških parfema koje pretvorim u ženske?

Od nula do imam pločice od smijanja, upoznajem nove ljude, otkrivam nove predjele ove planete, isprobavam nove aktivnosti, prejedam se neke nove hrane?

 

Od nula do pomažem drugima, slušam njihove bubice, grlim i tapšem po ramenu, guram naprijed i zasmijavam?

Od nula do više gledam u nebo nego u ekran, više hodam nego što skrolujem, više čitam knjige nego statuse, više se družim uživo nego se dopisujem?

Od nula do otkrivam nove bendove, nova kraft piva i recepte za koktele, klupice za posaditi se i piti kavu, kafiće za zamisliti se u njima, knjige za nezaborav, filmove za repeat, umjetnost za prejesti se?

Od nula do sve mi boje dobro stoje, šljokice u kosi, cvijeće na bradavicama umjesto žičanog grudnjaka, nebesko plava sjenka na kapcima, suncokret u ruci kao modni detalj?

Od nula do volim, ljubim, cmačem, milujem, dajem se ljubavi u svim pozama i na neudobnim mjestima?

Od nula do pokisnem pa se osušim, kupim polovnu majicu ako mi se sviđa, idem na radionicu heklanja a nisam baba, pokupim smeće sa trave i bacim u korpu jer mi je Zemlja druga majka?

Od nula da plačem kad zaboli, prejedam se kad sam tužan, gledam ljubavne filmove, ne izlazim danima iz stana, ne javljam se na pozive na koje ne želim, skrešem sve misli u lice, kažem ne kad mi se ne?

Od nula do jebemise šta misliš ipak nosim roze i ljubičasto jer meni ide, starke na haljinu, tetovažu na vidnom mjestu, kikice i šopiće u svim godinama, štrample u svim bojama, brnjicu na nosu?

Od nula do ne želim da spavam da nešto ne propustim?

Autorka: Duška Kovačević

Fotografija: unsplash.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.