Klizač na napuklom ledu

Mirišu kolačići, baš kao oni iz babine kuhinje. Osjeti se miris cimeta, vina koje se prosulo po stolovima , čuje se lagano pucketanje vatre iz kamina.  Kažu da je sinoć valjalo ostaviti neke kolačiće na stolu, da mirišu i „oblače“ duši najljepše cipele.  Bilo je lijepo gledati u sve te tople boje doma, koje griju dušu odbjeglih sanjara.  Ne volim hladnoću, ona me sputava i ne dozvoljava da trajem.  Znao sam da ćutim i istinski ljubio ćutanje. Neki su to smatrali mojom ohološću.  Uvijek uz punu čašu sam čuvao ovaj drevni običaj. Nisam krio kako iz dna duše prezirem tu generaciju ljudi kojima pripadam.   Mrzio sam kad kritikuju sve što dolazi, baš iz razloga jer su se bojali da se nikad neće uklopiti u takve krugove. Sve to su pravdali time kako je vrijednost nekadašnjosti trajna.  Obožavao sam da povrijedim taj žilavi intelekt u ljudima, onaj bez pokrića. Divio sam se mnogo plemenitijim i humanijim stvarima.  Ljepota dolazi sama po sebi, ona se rađa ujutro dok otvorimo oči. Znaš, govorili su mi kako su boje očiju najljepše kad se probudiš i svoj pogled podariš nebu. Sunce je bio moj najveći neprijatelj. Bojao sam se da će mi uzeti svu dušu koju sam gajio godinama.  Ljepota je prokletstvo, govorio sam to onako odlučno.  Rekli su mi da je bila slana od mora, nježna u hladnom jutru poslije Nove godine.

ivana-lakic-blacksheep-rs

Lijepo je dok je publika tu, nadomak nas samih. Nije nam dosadno ako znamo da svakodnevno neko upija naše riječi kao spužva i da se neke ljubavi ne mogu precrtati voštanom bojom.  Ako jednog dana ostanemo bez svoje publike, one koja nam je potrebnija od hrane, pitam se da li ćemo moći živjeti?! Možda ćemo se zavaravati, postajati tajni ljubavnici vina, ali nikad nećemo moći zanemariti osjećanje da je nekada nešto jednako grijalo dušu poput vulkana. Prijale su te toplote!  Kad spomenemo to ime, sve muze će biti spremne da se postide. Tada bi tišina bila u najvećoj vlasti, dok je aplauz moć trenutka. Kada nešto polovično postane potpuno, onda i nemaš prava na drugačije puteve.  Znam da sam jednom otišao slučajno na tribine pokraj klizališta i gledao sve te pokrete klizača. Pravci su bili isti, kretali su se poput živog vrtuljka u cirkusu.  Između tih gladnih puteva, dolazio je još bliži put onaj koji je hladio dušu.  Odjednom, osjetio sam takvu hladnoću po stopalima. Shvatio sam da putevi koliko god bili daleki nisu različiti, već su svi sprovedeni kroz različite oblike. Ruska zima mi se ruga poput radoznalog djeteta koji želi da dodirne zvijezdu na vrhu jelke.  Opirem se, bježim u pravcu Sunca, dok to isto Sunce slabo mari za mene. On je tu da grije sve, ništa mu ne znači što se divim ljepoti njegovog prkosa.  Vidio sam ispred sebe taj trepeljiv izraz lica i boje zlatnih polja. Dišem za ta polja, spavam po njihovim bedemima kao ukroćena životinja. Kao loš klizač na ledu postojanja, odlučih se da se zadovoljim posesivnošću svoje trule generacije. Nisam imao snage da opet ponavljam gradivo.  Pitao sam se hoću li voljeti mirnije, bez grča i opasnosti za vlastito ja. Tu odmah nadomak srca ležala je tajna o zemlji potreba, plodovima trajnosti i bez bojazni za neostvarenošću. Pio sam gorko vino, uzeo desetu čašu za redom i odlučio da se pustim.  Ružno je kad stare navike primjenjujemo na potpuno drugim ljudima. Jednostavno nije isto. Nije moguće da vodimo na mjesta koja su pripadala drugima, ona tajna. Čini se da će ta tajna biti oskrnavljena, kao stara gromadna stijena.  Ako oskrnavimo tu bezbrižnu ljepotu trenutka, kako ćemo biti u prilici da trajemo?  Čudni smo jednako koliko smo i tajni.  Kada jednom vidimo da je nečije ogledalo napuklo, već je izvjesno da će i vaše. Pitanje je samo vremena! Ona isti ravnomjerni uzdah na ramenu je bio znak da će to biti duga i iscrpljujuća borba.  Ne želim da se oslobodim, uzimam sve te predmete koji odišu vremenom i krećem na planinu života.  Tamo želim da trajem, ostajem i da ne brišem moju boju, onu istu boju koju sam stvorio i načinio zlatnom da se svi dive.

Autorka: Ivana Lakić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.