Kaput

 

Pitala sam tog čoveka čiji kaput nije ničije omiljene boje

u čije se rukave ne bi sakrila nijedna žena da glasno šmrkne

nijedan izgubljen kec koji bi se potegao u pravom trenutku

to je čovek bez košare iluzija punjene pravim trenucima

sa zakrpama nevešto napravljenim od postave njegovog džepa

to je čovek čiji džepovi izneveravaju njegove ruke

a možda te ruke nisu učinile nikome nažao

možda su nahranile toliko golubova koliko ih mi nismo videli u životu

ovo kažem za nas koji volimo da primećujemo golubove iako ih ne volimo

a možda su bile i toliko zle da ih ni trideset zima neće dovoljno nagristi

za ruke se nikada ne može reći koliko zaslužuju

i pitala sam ga onako skrušeno jadnija od njegove jakne

milozvučnim glasom čija boja oprobano miluje sve smrznute uši

da li želi da sa mnom podeli ostatak klupe koja nije moja

jedan bezazlen kašalj se otkinuo od mog grla

da prekine naše smrtonosno ćutanje

i iznudio teško izvinjenje što nema maramicu da mi ponudi

pomislila sam kako ljudi bez maramica nude iskrene reči

da mi je samo doznati šta mi je kroz misli proletelo tog dana

proletelo i nikad ne povratilo se da mi okrepi sećanje

kao što jezik došapne strast suvoj uzdržanoj usni

kada sam mu ponudila da podelimo novine

i kada smo se oboje uhvatili za četvrtu stranu.

 

kaput_blacksheep.rs (2)

 

Autorka: Zorana Milić

Fotografije: livelovelearnbreathe.com, tumblr.com

2 Komentara
  • omniolog
    Objavljeno 19:43h, 23 novembra Odgovori

    Jako lepo 🙂

  • elena
    Objavljeno 14:24h, 02 februara Odgovori

    divan teks..:)

Ostavi komentar