20 jan KAKO SAM UPOZNALA POA I KAKO JE NASTAO “GAVRAN“ (III DIO)

Možda Po zaista i jeste mislio na sve detalje izložene u „Filozofiji kompozicije“ prilikom pisanja „Gavrana“, a možda se samo htio poigrati sa nama – našaliti se i sa čitaocima i sa kritičarima.

Mora da su jadnom čovjeku dosadila svakojaka pitanja o tome kako je moguće da je jedno ljudsko stvorenje napisalo nešto tako izvanredno, muzikalno i savršeno u svakom pogledu. Sigurno su ga mladi pisci u usponu vukli za rukav i preklinjali za kakav savjet, recept. I recept im je i dao.

Eto vam. Bum. Tras. Pravo u lice. „Filozofija kompozicije“, pa filozofirajte do mile volje, tragajte i koprcajte se u vlastitom plićaku neznanja. Svejedno me nećete dostići. Nikada. Džaba vam sve to.

Jer, lako je objasniti nastanak jednog književnog djela nakon što ga napišete.

Nije vam to kao sa kolačima: prvo pročitate recept, pa napravite tortu.

U književnosti to funkcioniše malo drugačije.

U trenutku pisanja vi niste svjesni tog procesa. Ne možete biti. Tek kasnije možete da uvidite neke obrasce koje ste slijedili, ako oni uopšte i postoje, i čime ste se vodili.

Kad pišete, vi jednostavno nemate vremena da razmišljate o tome. Inspiracija vas uzme za ruku, a vi je samo slijedite.

Po je na jedan tako okrutno logičan način objasnio kako je nastao „Gavran“. Predstavio ga je kao matematički zadatak.

Ok. Svi smo mi imali tu čast da se latimo matematike i rješavanja njenih problema. Bar jednom u životu. Ali kada bismo jednom riješili određeni zadatak, više mu se ne bismo vraćali. Recite mi onda, zašto se uvijek iznova i iznova vraćamo „Gavranu“? Čak i nakon što nam je sam njegov tvorac otkrio i postupak i rješenje. Dao nam je formulu. Zagonetka je odgonetnuta.

Glupo je baviti se matematičkim problemom čiji postupak rješavanja, kao i samo rješenje, nam je profesor matematike već ispisao na tabli, zar ne? Morali biste biti potpuno ludi i sumanuti.

Stoga, šta čekate? Recept imate. Zašto ne skuhate i ne ispečete nešto svoje?

Ne ide, kažete? Tako sam i mislila.

Ipak tu ima nešto više. Može Po da priča šta hoće do mile volje.

Ja u to ne vjerujem.

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: tumblr.com, wordpress.com