Kajgana

Kada se ujutru probudio, Boris je ležao na betonskoj stazi koja okružuje zgradu. Nije mogao da podigne glavu, ali je krajičkom levog oka video otvoreni prozor kroz koji je ispao. Čitavu noć je slušao muziku, i sada mu je iz otvorene lobanje umesto krvi curila Debisijeva katedrala. Potopljena u prave linije. Uho mu ocrtava pravilne putanje po zemlji i Borisu je toplo. Toplo kao onog dana kada je kao dete zaspao uz šporet. Uši mu se crvene poput žive na toplomeru uronjene u čaj. Majka mu sprema uobičajeni doručak – kajganu od deset jaja. Osluškivao je ulje kako pucketa u tiganju i tu melodiju je svirao. Na hipotetičkom klaviru. U hipotetički zatvorenoj glavi. Boris je sposoban da ustane. I ne samo to, njegovo ogromno telo može da poleti i probije prozor kroz koji se sinoć sručio. Dugo je krvario pre nego što je otvorio oči, ali Boris nikada nije sakupljao snagu iz krvi. „Volim te“, rekao je kada je bara postala dovoljno velika da mu obrgli vrat na kom su izražene vene pulsirale ritmom baroknih violina. Kajgana se ohladila, a hleb koji je otac jutros kupio kod porodičnog pekara, zadobio je ukus izvetrele Koka-kole. Otac je upalio ogromni džip i odvezao se u advokatsku kancelariju u centru grada; prednjim točkovima je pregazio Borisove prste i oni su popucali nalik čokoladi u ustima dijabetičara. Ubrzo potom se regenerisali. Jer Borisova jačina nadjačava pritisak. Ustao je i pozvonio na interfon. Vrata su se otvorila i naglo je postao anksiozan. Odranim tabanima je odskočio do vrata stana. Kajgana je stajala na stolu. Kraj nje poruka napisana brzinskim rukopisom: „Zaboravila sam da posolim.“ Cvrčanje ulja je i dalje bilo jasno. Pored šporeta je ležala Borisova majka. Poželeo je da pozove upomoć, ali umesto toga je samo zgrabio so, proždrao kajganu i sa košarkaškom loptom u rancu otišao u sportski klub. „Hoću da te jebem“ – rekao je polugoloj devojci nakon 20 pogođenih koševa. Svršio je po njenom licu. Toliko da ju je sperma pokrila od brade, preko usana do čela. Pitao se kakav ukus ima sperma i poželeo je da ga oseti na sopstvenom jeziku. Kući se vratio uznemiren, onako kako se uznemiriš kad osetiš da ćeš povratiti pokvareno testo. Majka je ležala u istom položaju, oči joj je prekrila paučina. Sagnuo se da je očisti i spazio da mu na prstima piše: „Ja nikada ne zaboravljam da posolim kajganu.“

Autor: Marko Jović

Fotografija: pasabon.nl

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.