Kada voliš

Ljubav je kada tri sestre legnu u krevet, pokriju se sa dva jorgana i dva ćebeta. Jedna se smrzava, jednoj je sve kako treba, a jednoj je pretoplo.

Da, ljubav je baš tu među tim jorganima. Kompromisi i ustupci koji se čine zbog onih koje voliš. Tri sestre, tri karaktera, svaka ima različitu boju očiju. Svaka je ličnost za sebe. I onda se provlače priče o kozmetici, botoksu. O tome da li je bolja micelarna voda ili izumrla ,,Božen“  rukavica za skidanje šminke, koja se drži već dvadeset godina i odoleva pranju i vremenu.  Slede ubeđivanja, različiti stavovi, jedna se duri, druga se smeje i sve tako u krug.

Dok se jednoj kapci ne spuste i ne utone u san. Ali ipak, dve se drže i dve nastavljaju borbu. I sve tako dok se jezici ne umore, a kao što znate, teško je to sa ženama.

A jutro počinje na potpuno isti način, jedna se budi i ponovo prosipa neku svoju mudrost  i polako svaka izlazi iz svog sna i uključuje se u priču. Da ljubav je tu. Mama prži krofne, mi ih valjamo u prah šećer i gorimo jezike dok ih jedemo. Ipak, najlepše su dok su vruće.

Ubrzo ih ispraćamo, na hladnom pragu ostajemo mama i ja. Gledamo za njima. Mami već nedostaju njena deca. I meni nedostaju sestre, ali ipak u toj jednoj noći sam shvatila šta je ljubav. Da je za sreću potreban jedan krevet i četiri oka u kojima vidiš sigurnost i podršku. Da je ponekad potrebno da prećutiš i poštuješ tuđi stav. Da sagoriš kako bi se neko ugrejao. Jer voliš.

Autorka: Milena Kodžulović

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.