Kada srljaš

“Mislim da mi sad ne treba veza.“
Rečenica kojom je počeo da me skida.
A ja sam mislila da znam puno o tim klasičnim muškim izjavama.
Nasmejala sam se ironično, još uvek svijena kraj njega.
Nosila sam uparen veš. Valjda je to bio način da mu pokažem da sa njim mogu sve.
Nije rekao puno. Trebalo je da znam. Trebalo je da kažem. Mislila sam da zna.
Nekad se stvari podrazumevaju.
* * *
Volela sam da provodim sate tu, kao da nisam mogla na prste da ih zbrojim. Uživala sam u načinu na koji me gleda. Činio je moju sramežljivost najprirodnijom pojavom na svetu.
Volela sam da ga zivkam svaki put kad mi se desi piće više. I svaki put bi izlazio iz auta da me poljubi i zagrli. Jednom je baš trajalo. Bilo je to najduže grljenje i najiskreniji razgovor koji smo vodili.
Volela sam kada se pravi pametan. Čak i ako se zbog toga osetim kao potpuni idiot.
Volela sam da me uči o knjigama, filmovima i stvarima koje su važne.
Sa njim nisam puno mislila, sa njim sam mogla da budem dete.
Sa njim sam imala dogovore. Uvrnute i slatke.
Sa njim sam najčešće ćutala. Ili govorila pogrešno i nepovezano.
On je umeo sa tim.
Njega bih upijala. Kao što betonske kocke srču kišu.
Njega bih pustila da me smiri. Priznanjem da me u stvari ne želi.
Njega bih slušala. I onda kada izmišlja priče.
Njega bih poštovala. Kada mi kaže da ovakav naš odnos mora da prekine.
Njime bih se ponosila. Kad napravi kućicu za želje.
Njemu bih se divila. Jer razume pistaće i kajsiju.
Njemu bih dala da me vodi. Čak i kad hoda na pogrešnoj strani.
Njemu bih verovala. On zna filozofiju o devojčici i ringišpilu.
* * *
“Mislim da mi sad ne treba veza.“
Rečenica kojom je načeo moje raslojavanje. Nisam umela da mu objasnim ono za šta sam mislila da oboje jednako osećamo.
Podrazumevanja nekad umeju da upropaste sve.
Okrenula sam se na drugu stranu. Kada sam počela da plačem i dalje sam ga držala za ruku.
Nije mi bio usput.

turn.off.blacksheep.rs

Autorka: Đurđica Goševac

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.