Kada mi nedostaješ

Kada mi nedostaješ,

uvučem se pod jorgan uz šolju čaja od nane,

kao da si gripa pa čekam da prođeš.

Kada mi nedostaješ,

hodam ulicama bez cilja

i na kraju uvijek završim u parku na staroj klupici.

Kada mi nedostaješ,

stojim kraj pruge i posmatram vozove kako prolaze

i sanjarim kako izlaziš iz jednog i trčiš mi u susret.

Kada mi nedostaješ,

zagledam se u zvijezde i mjesec

i tražim onu našu zvijezdu „srećicu“ koja je odavno pala.

Kada mi nedostaješ,

listam albume s fotografijama,

tražeći naše, iako nijednu zapravo nemamo.

Kada mi nedostaješ,

čekam da padne noć,

kako bih makar u snovima mogla da te zagrlim.

I tako svaki dan,

iz dana u dan,

sve više i više mi nedostaješ.

Autorka: Jelena Ostojić

Fotografija: tumblr.com

jelena-ostojic-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.