17 feb Kada mi nedostaješ

Kada mi nedostaješ,

uvučem se pod jorgan uz šolju čaja od nane,

kao da si gripa pa čekam da prođeš.

Kada mi nedostaješ,

hodam ulicama bez cilja

i na kraju uvijek završim u parku na staroj klupici.

Kada mi nedostaješ,

stojim kraj pruge i posmatram vozove kako prolaze

i sanjarim kako izlaziš iz jednog i trčiš mi u susret.

Kada mi nedostaješ,

zagledam se u zvijezde i mjesec

i tražim onu našu zvijezdu „srećicu“ koja je odavno pala.

Kada mi nedostaješ,

listam albume s fotografijama,

tražeći naše, iako nijednu zapravo nemamo.

Kada mi nedostaješ,

čekam da padne noć,

kako bih makar u snovima mogla da te zagrlim.

I tako svaki dan,

iz dana u dan,

sve više i više mi nedostaješ.

Autorka: Jelena Ostojić

Fotografija: tumblr.com