Još uvek ti pišem pesme.

Još uvek te krijem u svežnju papira

Od pogleda silnih što mi život krate.

Osmehom te štitim od vanjskoga sveta.

Rečima te ljubim u čelo i oči.

 

Na prozoru sedim dok su sitni sati,

A na papir pada svetlost sa balkona.

I ruka mi leti od slova do slova

Preteći taj trag što ga pravi srce.

 

Zaključavam pesmu u stakleno zvono.

 

Autorka: Milena Perić

Izvor fotografija: pinterest.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.