14 sep Jer tako će jesen mirisati na ljubav
Leto je, a ja otkako sam se vratila osećam samo miris jeseni u vazduhu.
Ulica kojom si me svake večeri vodio do kuće.
Naša “romantična ulica” je tako pusta i čudna.
Pusta bez tebe.
Čudna jer su vetar, dosadna kiša, opalo kestenje raštimovali njenu lepotu.
Potisnuli sjaj.
Priznajem sve ovo sam uspela da primetim pomalo zbog činjenice jer ti nisi tu.
Jer bez tebe sve pomalo miriše na jesen.
Znaš uvek sam neprijatelj sa ovim godišnjim dobom. Ne volim ga.
Znam i ti takodje.
U meni jesen budi neku odsutnost, tugu i melanholiju.
U tebi gorčinu i činjenicu da ne volis blato.
Jesen me podseća na nedovršene ispite i na propale ljubavi.
Jesen te podseća na početke i krajeve.
-U jesen nikada nisam volela.
-Nikada se nisam radovala.
-Nikada se nisam držala za ruke.
-U jesen sam se u barama uvek ogledala sama.
-Tugovala uz vetar.
-Plakala uz kišu.
-I satima sedela na keju.
-U jesen su me promrzline na rukama podsećale na na samoću.
-Na odvojenost.
-Na to kako se priroda stopila sa mojim bolom.
-Kako tugujemo zajedno.
-Rastapamo se na komade.
-Ogoljene. Moja ljubav i priroda.
Jesen je uništavala sve što je lepo.
Uništavala i brisala.
Odnosila sa sobom.
Pokrivala zimom.
Moram ti priznati nešto.
-Bojim se.
-Bojim se predstojeće jeseni.
-Bojim se jer si daleko. Te proklete daljine i njenog mača koji probada srce. Nikada se nisam borila sa daljonom. Ne znam kako se to radi. Uvek sam gubila bitku od jeseni.
-Bojim se da mi zbrise i rasturi i ovu ljubav. Sazrelu ljubav. Lepu ljubav.
-Bojim se da će moje ruke ponovo biti hladne. Da nećeš biti tu da ih ugreješ.
-Bojim se da neće biti tvoga zagrljaja i pogleda da me svojim toplinama ušuškaju.
Nedostaješ mi.
Mnogo.
Oživlajvam te maštom.
Zamišljam kako šetaš pored mora.
Kako posmatraš galebove.
Kako prlazis sa jednog na drugi kontinent po nekoliko puta tokom dana.
Gledam slike koje mi šalješ.
Lep je taj most koji spaja dva dela gada. Dva kontinenta. Dve osobe. Jednu ljubav.
-Kažeš kako sam smešna.Tugujem bez potrebe
-Kažeš kako jesen donosi naše rođendane. Zlatni septembar i čarobni decembar.
-Kazeš moje oči su uvek proleće, uvek zelene. Prkose tamnoj jesni.
-Kazeš moj osmeh je sunce, uvek topao kao leto. Zato i voliš leto. Zbog mog osmeha. Zbog mene. Zbog topline.
-Kazeš da je ljubav uvek topla.
-Da ljubav može da ugreje jesen.
-Da ljubav topi daljine.
-Da mi imamo ljubav.
-Da moj osmeh vidiš kada sklopiš oči.
-I da ti ništa više nije potrebno.
-I da nam ništa više nije potrebno.
Da je zato potrebno samo da se prepustim.
-Čudu.
-Uživanju.
-Ljubavi.
-Kraju leta.
-Da počenem da uživam u jesni.
-Da počnem da ne marim za daljine.
I da proslavimo rođendane.
Ti na jednom.
Ja na drugom kontinentu.
Zajedno, a na dva kontinenta.
Zajedno u ljubavi.
Zajedno u jeseni..
Jer tako će i jesen mirisati na leto.
Na toplo.
Jer tako će i jesen mirisati na ljubav.
Na nas!
Autorka: Emilija Jocić
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.