Jednom će se i to zvati juče

„Nije fer!“ – vrisnula je kroz stisnute zube glasom koji je najavljivao lavinu krokodnilskih suza. Kroz najviše 10 sekundi. U ruci zgrčenoj u pesnicu je držala sad već gotovo zgužvan papir. Drugu je iskoristila da fljusne vrata iza sebe.

„Šta to, mila?“

„Joj bakoooooo, pa kako šta!? Vidi, evo vidi! Trojka! Trojka!!!!!! Jedino ja nisam prepisivala, a dobila sam trojku! Da sam prepisivala, dobila bih peticu! Kao Maša i Igor! Eto! Oni znaju matematiku još gore od mene, ali su sve prepisali i eto vidiš! Oni petice, a ja glupu trojku!“

Marlena bi uvek svratila posle škole do bake. Mama i tata su  dugo ostajali na poslu, a nije volela da bude sama.

Volela je da dođe u bakinu toplu kućicu, ruča, uradi domaći i eventualno odgleda sa njom Slagalicu.

Može se reći da ju je baka i odgajila. Bila je jedinica i čovek bi pomislio jedna prava mala razmazotka. Ali baka je znala kako s njom. Tokom odrastanja ju je usmeravala i bodrila. Želela je da od nje napravi dobrog čoveka.

Od malena joj je stalno ponavljala kako uvek treba da deli igračke sa drugom decom. Da pomogne u nevolji i ne tužaka.

Da bude dobra i sluša vaspitačicu, kasnije i učiteljicu. Mamu i tatu. Da poštuje starije. Da ne izgovara ružne reči.

Da ne bude ljubomorna na druge devojčice. Da ne juri dečake da im vrati kada je povuku za repić ili kiku.

Da uvek koristi reči „molim te“, „hvala“ i „izvini“.

Da se ne ljuti i ne duri na sve što joj roditelji kažu, jer su verovala ili ne, oni njeni najbolji prijatelji. Da je vole najviše na svetu i da joj žele samo najbolje.

jednom-ce-se-i-to-zavti-juce-blacksheep.rs

Da se uvek podjednako ljubazno zahvali na primljenom savetu, komplimentu ili uvredi. Ne da se busa, ubeđuje i derendža. Da je to odlika divljakuša, a ne pravih dama.

Da ne mrzi Jovanu jer je u vrtiću zbog nje popila batine. Da je ispala pravi prijatelj kada vaspitačici nije odala da su zapravo obe prosule kanticu sa bojom na tepih.

Da uvek brani slabije od sebe.

Da nikad ne ide linojom manjeg otpora. Da je put poštenja ujedno i put kojim se ređe ide. Da je uzak i trnovit, ali da se na njegovom kraju nalazi beskrajno prostranstvo uspeha i sreće. Da će se, ako učini suprotno, u životu nekad naći u ćorsokaku. Da će se buditi iz sna često i imati problema da lepo uhvati dah.

Da je u životu najvažnije sačuvati čist obraz i mirnu savest.

Da dobro uvek pobeđuje i da se pošten i vredan rad uvek isplati.

Da su visoke moralne vrednosti neprolazna moda.

Da sa ljudima koji misle suprotno nešto nije u redu.

Da treba učiti za sebe, a ne za ocenu.

Da neko uvek ima veće probleme od nas.

Da je zdravlje najvažnije.

Kao i uvek, baka se blago osmehnula i krenula ka kredencu u kojem je držala slatko. Sada je na red došlo od kupine.

„‘Ajde sedi, mila, blago baki.

Bog sve vidi i sve pamti.

Sve će biti dobro i jednom će se i to zvati juče.“

Autorka: Sara Savčić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.