Jagode i višnje

Pisanje je

Tvoja ruka ispod moje,

Pogled u retrovizor

I cupkanje koljena.

Moja poezija

Sam ja

Кoja pratim tvoje pokrete,

Prebacujem u četvrtu brzinu

I puštam „Summer wine“,

Jer su jagode i višnje

Sabrane na tvojim usnama,

A moje ljeto počinje

Svaki put kad se zagledam

U tebe dok voziš

I upijam te

Poput sunca,

Udišem te

I prećutim.

Ne mogu te ispričati.

Ne bih rekla više

Od onoga što si naslikao,

Ne bih umjela jasnije

Od tri strofe

Tvoje nenapisane pjesme,

Od svega što smo ispričali

Dočekujući januar

Кroz nepregledne razgovore

Uz istu melodiju satima,

Uz jagode,

Višnje

I poljubac u proljeće.

Ja, ne znam datum,

Ni vijek

Кad sam te srela.

Ali smo jedna ispovjest,

Jedna propovjed,

I Egziperijev citat

U svešteničkoj riječi.

 

Znaš,

Galaksije su se sudarile,

Odavno,

Našim rukama.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.