Izlaz

Osećam kako mi se hladnoća,
uvlači ispod odrpanog kaputa,
i kako mi vetar duva kroz bušne patike.
Spustila se magla,
i grad izgleda nekako londonski, liverpulski,
a život izgleda bolno i stvarno.
Danas je umro ćaletov prijatelj Darko.
Čovek koga sam znao,
koji je bio muzičar i nije ni pio.
Na sahranama uvek sam tužan i tih,
zbog svoje sudbine više nego zbog preminulog.
U džepu imam par zgužvanih cigara,
i pokušavam da namirišem ulicu,
ali previše mi je hladno,
i vadim previše puta iskorišćenu maramicu,
da bih obrisao nos.
A nedavno je ulica mirisala na paprike,
i sve je bilo žuto, crveno i braon,
od opalog lišća.

U autobusu čitam Keruaka,
i tugujem za tridesetima i četrdesetima,
za mojim vremenom koje je ostalo u pluskvamperfektu,
u kom nisam bio rođen,
koje mi nije namenjeno.
Rođeni u sred građanskog rata,
inflacija i bombardovanja,
kasnije živeli bez dinara…
Nije ni čudo što smo ludi,
i što smo pijani večeras i sutra i prekosutra.

Ne pitaj me onda zašto pijem,
ni zašto sam agresivan i psujem dok čitam,
u prepunom lokalu,
i zašto pljujem kretene kojima tate plaćaju štampanje knjige.
Nema mesta za takve više.
Kako bi se ti osećao,
da ti neko uzima ono što voliš,
da piša i sere po tome i skrnavi to,
da siluje to i misli da je DOBAR,
samo jer njegov tata ima NOVAC???
Takav uzima mesto pravima,
a oni su nesigurni i ludi,
nemaju muda.
I njih ko jebe!
Nek crknu jer nemaju muda,
ko ih jebe!

Ovo je postalo bolest,
potreba, kao disanje,
ovo je postalo jedini izlaz,
jedini način da preživim,
potreba da buljim u ljude da bih pisao o njima,
da upadnem u sranje,
i da nateram sebe da dignem dupe i izađem napolje,
da razvijem fotografsko pamćenje,
samo da bih ovekovečio svoje događaje,
i ljude, osećanja, devojke.
Danas sam zahvalan Fanteu,
jer sam pomislio:
Kako je divno imati svoje ime na koricama,
svoju dušu unutar korica,
i biti besmrtan.
Da svi tvoji ljudi budu besmrtni,
i ovo jebeno vreme,
i ljubav, i duša,
i njene reči i poljupci,
kao što sam joj obećao,
i njena duša, kosa, oči,
slatki razmak između zuba,
i, i, i…
Ona.

 

 

Autor: Stefan Stanojević

Fotografija: favim.com

MICHAEL PITT

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.